hrvatski

Stavovi roditelja i rehabilitatota prema djeci predškolske dobi s govorno jezičnim teškoćama

Cilj istraživanja bio je analizirati stavove rehabilitatora i roditelja prema ponašanju djece s govorno jezičnim poremećajima. Ispitivanje je provedeno u Dječjem vrtiću Poliklinike SUVAG. Ispitani su roditelji i rehabilitatori koji rade s dvadeset četiri djeteta s govorno jezičnim teškoćama. U istraživanju nas je zanimalo do koje mjere se rehabilitator i roditelj slažu u procjeni pažnje, impulzivnosti i aktivnosti djeteta. Prema definiranim zadacima oblikovan je i primijenjen upitnik za ispitanike. Uzorak varijabli iz područja stavova rehabilitatora i roditelja sastavljen je na temelju teoretskih pretpostavki o dinamici i interakcijama na relaciji dijete - roditelj, dijete - rehabilitator. Upitnik se sastoji od tri dijela. Prvi dio upitnika odnosi se na procjenu djetetove pažnje (11 varijabli), drugi dio odnosi se na procjenu djetetove impulzivnosti (6 varijabli), treći dio odnosi se na procjenu djetetove aktivnosti (5 varijabli). Slijedom postavljenih ciljeva istraživanja, a s obzirom na rezultate istraživanja prema dostupnoj literaturi, u ovom je radu bilo najopravdanije poći od slijedećih hipoteza: H1: odnosi stavova roditelja i rehabilitatora prema djeci s govorno jezičnim teškoćama, obzirom na procjenu pažnje djeteta se statistički značajno ne razlikuju ; H2: odnosi stavovi roditelja i rehabilitatora prema djeci s govorno jezičnim teškoćama, obzirom na procjenu impulzivnosti djeteta se statistički značajno ne razlikuju ; H3: odnosi stavovi roditelja i rehabilitatora prema djeci s govorno jezičnim teškoćama, obzirom na procjenu aktivnosti djeteta se statistički značajno ne razlikuju ; Postupcima deskriptivne statistike utvrđene su mjere centralne tendencije - aritmetičke sredine, frekvencije, te mjere varijabilnosti – standardne devijacije. Izračunata je značajnost razlika primjenom analize varijance.

Stavovi roditelja ; stavovi rehabilitatora ; pažnja ; impulzivnost ; aktivnost

nije evidentirano