hrvatski

Jezik jednoga hrvatskoglagoljskog apokrifnog zapisa

Rad se bavi tradicionalnom povijesnojezičnom analizom, uz nekoliko sporadičnih stilskih natuknica, teksta-amuleta kojega paleografska slika, a i neke jezične osobine, smještavaju na prijelaz iz 14. u 15. st., i to vjerojatno negdje na područje sjeverne čakavštine. Od glasova, preko morfologije, do sintakse izdvajaju se, s jedne strane, crkvenoslavenski jezični elementi, a s druge, elementi starohrvatskog pučkog govora. Pri tom, govorni elementi prevladavaju u glasovnom sustavu, dok je starina najbolje očuvna u deklinaciji (starina u smislu tradicionalne crkvenoslavenske knjiškosti, ali i govorni arhaizmi). Obrađivani tekst pokazuje procese ulaska narodnih, nestandardnih elemenata u književni jezik te, s tim u vezi, izrazito rani proces napuštanja crkvenoslavenske knjiškosti, iako je ona umjetno održavana čak i u 19. st. U sklopu rada nalazi se i oblikoslovni rječnik (sa svim oblicima i tekstovnim varijantama svake pojedine riječi, uz točnu naznaku njihova smještaja i s ponekom etimološkom i stilskom odrednicom), rječnik koji tek treba poslužiti detaljnijoj stilskoj analizi.

glagoljica; amulet; egzorcizam

nije evidentirano