Dugogodišnje preživljavanje bolesnika na liječenju hemodijalizom - Prikaz slučaja (CROSBI ID 591145)
Prilog sa skupa u zborniku | sažetak izlaganja sa skupa | domaća recenzija
Podaci o odgovornosti
Maleta, Ivica ; Orlić, Lidija ; Sladoje-Martinović, Branka ; Živčić-Ćosić, Stela ; Vuksanović-Mikuličić, Sretenka ; Bubić, Ivan ; Pavletić-Peršić, Martina ; Rački, Sanjin
hrvatski
Dugogodišnje preživljavanje bolesnika na liječenju hemodijalizom - Prikaz slučaja
Uvod: Liječenje bolesnika s terminalnim kroničnim bubrežnim zatajenjem dijalizom povezano je sa skraćenim očekivanim trajanjem života u odnosu na opću populaciju. Cilj rada bio je prikazati bolesnika na nadomjesnom liječenju hemodijalizom koji se dijalizira više od 38 godina. Prikaz bolesnika: Naš bolesnik je u 28. godini života, 1974. godine, započeo liječenje redovitom hemodijalizom zbog terminalnog kroničnog bubrežnog zatajenja uzrokovanog glomerulonefritisom. Kada je započeo liječenje hemodijalizom dijalizirao se na Killovim dijalizatorima i prve dijalize trajale su po 12 sati. Od 1984. godine je na bikarbonatnoj dijalizi, a zadnjih 15 godina na hemodijafiltraciji. Dijalizira se 15-20 sati tjedno. Postao je HCV pozitivan, vjerojatno zbog transfuzija koje je primao prvih godina liječenja. Od 1993. godine je na terapiji eritropoetinskim preparatima. Prva konstruirana arterio-venska (AV) fistula na lijevoj podlaktici prestala je funkcionirati nakon 30 godina. Potom mu je implantiran AV graft lijeve podlaktive, a kasnije graft na lijevoj nadlaktivi koje je funkcionirao šest godina. Sada se dijalizira putem centralnog venskog katetera. U dva navrata bio je podvrgnut transplantaciji bubrega. Prva transplantacija bubrega učinjena je krajem 1974. godine kod nas, transplantat je funkcionirao mjesec dana. Potom je učinjena transplantektomija zbog tromboze. Druga transplantacija učinjena je u Lyonu 1985. godine, transplantat je funkcionirao četiri dana. Problemi s lokomotornim aparatom javili su se prije 15 godina u vidu bolova i zakočenosti. Još 1983. godine učinjena mu je paratireoidektomija. Od tada su se vrijednosti PTH kretale od 30-55 pmol/l, a vrijednosti kalcija i fosfata uz terapiju vezača fosfata bile su u referentnim vrijednostima. Patološki prijelom kuka zadobio je 2002. godine i od tada je ograničeno pokretan. Zbog bolova koristi analgetike, sedative uključujući i opijate. Zadnja komplikacija koju je bolesnik imao bila je perforacija crijeva. Socijalna anamneza: Nakon završene gimnazije upisao je fakultet koji je završio. Oženio se, dobio jedno dijete. U početku je radio u struci. Kasnije je s drugim bolesnikom koji se također liječio dijalizom, digao kredit i otvorio kasino. Osnovali su udrugu za bolesnike 1985. godine. Godine 1989. uspio je s kolegama, također bolesnicima, otvoriti prvi privatni Centar za hemodijalizu. Centar je radio uspješno dugi niz godina, prije dvije godine je prodan i od tada je bolesnik u mirovini. Zaključak: Liječenje dijalizom može ponekad značajno produljiti trajanje života, tj. daleko više od očekivanog u toj grupi bolesnika, također kvaliteta života može biti vrlo dobra.
hemodijaliza; preživljavanje; kvaliteta života
nije evidentirano
engleski
Long term patient survival on hemodialysis - Case report
nije evidentirano
survival; hemodialysis; quality of life
nije evidentirano
Podaci o prilogu
87-88.
2012.
objavljeno
Podaci o matičnoj publikaciji
Acta Medica Croatica ; 66(Supp.2)
Kučišec-Tepeš, Nastja
Zagreb: Akademija medicinskih znanosti Hrvatske
Podaci o skupu
DiaTransplant 2012
poster
11.10.2012-13.10.2012
Opatija, Hrvatska