hrvatski

Morfometrijska analiza ždrijelnih zuba peškelja, Scardinius plotizza Heckel & Kner, 1858 (Pisces, Cyprinidae) sa područja močvare Hutovo blato u Bosni i Hercegovini

Šaranke (Cypriniformes) su red riba koji karakterizira nedostatak zuba na čeljustima i nepcu čiju funkciju, kod većine pripadnika ove skupine, nadomještaju ždrijelni zubi. Ždrijelni su zubi struktura koja nastaje od povećanog dijela petog škržnog luka (ceratobranchiale) sa zubima usañenim u kost. Ždrijelni zubi služe za usitnjavanje hrane. Oblik ždrijelnih zuba, njihov broj, raspored i zubna formula jedan su od kriterija u klasifikaciji šaranki. U ovom radu predstavljeni su prvi podaci morfometrijske analize sustava ždrijelnih zuba kod peškelja Scardinius plotizza Heckel & Kner, 1858, endemične vrste uskog područja rasprostranjenosti. Naime, peškelj naseljava područje donjeg slijeva rijeke Neretve u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini. U morfometrijskoj analizi ukupno je istraženo 95 jedinki raspona 91–367 mm totalne duljine i mase 5, 4–757 g. Multivarijantnom diskriminacijskom funkcionalnom analizom (DFA) istraživane su morfometrijske mjere ždrijelnih zuba vrsta roda Scardinius po kojoj se peškelj vrlo jasno razlikuje od srodnih vrsta. Ždrijelni zubi peškelja bočno su spljošteni, nazubljeni i poredani u dva reda na svakom ždrijelnom luku. Unutarnji red svakog ždrijelnog luka obično ima pet zuba, a vanjski red ima tri zuba. Položaj zubâ označen je brojevima od prednjih do stražnjih u nizu, a zajedno sa brojem je predstavljen zubnom formulom 3, 5–5, 3. Građa ždrijelnih zuba te škržnih šipčica ukazuju na evolucijski trend koji je išao u pravcu prilagodbe prehrani.

Scardinius; ždrijelni zubi; morfometrija

nije evidentirano