hrvatski

Uzroci i posljedice regulacije toka Rječine

Rječina je jedan od najvećih krških vodotoka na priobalnom području Hrvatske. Od samog izvorišta smještenog u podnožju planinskog masiva Obruča do ušća u Jadransko more u središtu Rijeke vodotok ima dužinu od 18, 7 km. Temeljna hidrološka značajka Rječine su velike oscilacije protoka tijekom godine. Srednji godišnji protok na mjernoj stanici Martinovo selo iznosi 7, 76 m3/s, maksimalni može doseći 120 m3/s, a nakon dugotrajnih suša vodotok presušuje. Rječina ima nekoliko periodičnih pritoka bujičnih obilježja od kojih je najznačajnija Sušica, koji drenirana područje Grobničkog polja. Zbog geološke građe terena uzvodni i srednji dio sliva obilježava velika produkcija i pronos nanosa. Osim toga, padine su izrazito nestabilne u srednjem dijelu toka, uzvodno od ulaza u kanjon, kojim prolazi korito sve do naplavne ravnice na ušću. Pronađeni su brojni vjerodostojni dokumenti o katastrofalnim poplavama tijekom 18. i 19. stoljeća, koji su prouzročili brojne štete u naseljima u dolini Rječine, a ponekad i u samom gradu Rijeci. Poplave su često bile praćene pojavama klizanja i odrona u uzvodnom dijelu toka, te zatrpavanjem ondašnje luke na ušću Rječine. Stoga je odlučeno da se Rječina regulira iskopavanjem novog korita istočno od postojećeg, po pravcu koji bira tok rijeke pri njenom najvišem vodostaju. Radovi su izvršeni tijekom 1854. i 1855. godine. Budući da su se i dalje događale poplave u uzvodnom dijelu doline Rječine, izrađen je mađarski projekt regulacije Rječine. Radovi su se odvijali od 1898. do 1908. godine uz brojne poteškoće i izmjene prethodnih tehničkih rješenja. Regulacijski radovi na vodotoku uključivali su izgradnju 23 brane (vodnih stuba) od betona u kamenoj oplati, jednu kaskadu, te obalne zidove i djelomična premještanja korita. Zahvaljujući tim radovima, u središtu Rijeke više nisu zabilježene poplave prouzročene izlijevanjem Rječine iz svog korita. Sigurnost od poplava dodatno je poboljšana završetkom izgradnje armirano-betonske brane kod naselja Valići koja je stvorila akumulaciju volumena 0, 6*106 m3. Regulacijom srednjeg toka Rječine nije uklonjena opasnost od pojava nestabilnosti terena, koja se i danas pojavljuju u različitim oblicima, te uzrokuju štete.

Rječina; regulacija toka; akumulacija Valići; pronos nanosa; poplave

nije evidentirano

engleski

Causes and Effects of the Regulation of Rječina Watercourse

Rječina je jedan od najvećih krških vodotoka na priobalnom području Hrvatske. Od samog izvorišta smještenog u podnožju planinskog masiva Obruča do ušća u Jadransko more u središtu Rijeke vodotok ima dužinu od 18, 7 km. Temeljna hidrološka značajka Rječine su velike oscilacije protoka tijekom godine. Srednji godišnji protok na mjernoj stanici Martinovo selo iznosi 7, 76 m3/s, maksimalni može doseći 120 m3/s, a nakon dugotrajnih suša vodotok presušuje. Rječina ima nekoliko periodičnih pritoka bujičnih obilježja od kojih je najznačajnija Sušica, koji drenirana područje Grobničkog polja. Zbog geološke građe terena uzvodni i srednji dio sliva obilježava velika produkcija i pronos nanosa. Osim toga, padine su izrazito nestabilne u srednjem dijelu toka, uzvodno od ulaza u kanjon, kojim prolazi korito sve do naplavne ravnice na ušću. Pronađeni su brojni vjerodostojni dokumenti o katastrofalnim poplavama tijekom 18. i 19. stoljeća, koji su prouzročili brojne štete u naseljima u dolini Rječine, a ponekad i u samom gradu Rijeci. Poplave su često bile praćene pojavama klizanja i odrona u uzvodnom dijelu toka, te zatrpavanjem ondašnje luke na ušću Rječine. Stoga je odlučeno da se Rječina regulira iskopavanjem novog korita istočno od postojećeg, po pravcu koji bira tok rijeke pri njenom najvišem vodostaju. Radovi su izvršeni tijekom 1854. i 1855. godine. Budući da su se i dalje događale poplave u uzvodnom dijelu doline Rječine, izrađen je mađarski projekt regulacije Rječine. Radovi su se odvijali od 1898. do 1908. godine uz brojne poteškoće i izmjene prethodnih tehničkih rješenja. Regulacijski radovi na vodotoku uključivali su izgradnju 23 brane (vodnih stuba) od betona u kamenoj oplati, jednu kaskadu, te obalne zidove i djelomična premještanja korita. Zahvaljujući tim radovima, u središtu Rijeke više nisu zabilježene poplave prouzročene izlijevanjem Rječine iz svog korita. Sigurnost od poplava dodatno je poboljšana završetkom izgradnje armirano-betonske brane kod naselja Valići koja je stvorila akumulaciju volumena 0, 6*106 m3. Regulacijom srednjeg toka Rječine nije uklonjena opasnost od pojava nestabilnosti terena, koja se i danas pojavljuju u različitim oblicima, te uzrokuju štete.

Rječina River; watercourse regulation; Valići storage facility; sediment transport; floods

nije evidentirano