hrvatski

Sloboda imenovanja u srednjem i ranome novom vijeku

Istražujući antroponimijske povijesne potvrde (osobna imena, priimke, prezimena...) autor se oslanja na pisana povijesna vrela od srednjeg vijeka nadalje. Analizirajući ta vrela moguće je pratiti razvoj imenske formule i različite motivacijske kategorije u procesu imenovanja. U srednjem vijeku (na Hrvatskom području u XII. stoljeću) povremeno se javljaju stalna, nasljedna i nepromijenjiva prezimena uz osobno ime, a osobito nakon Tridentskog koncila. Srednjovjekvna vrela iz kojih crpimo onimijske potvrde su popisi crkvene desetine, popisi poreza i urbari, a u prijelaznom i ranonovovjekovnom se razdoblju javljaju još i matične knjige, katastarski zapisi. Proces razvoja imensko-prezimenske formule do kraja će se učvrstiti u XVIII. stoljeću, kada civilne vlasti počinju propisivati (zakonskom odredbom, Jozefinskim patentom, 1780. godine) imensko-prezimensku formulu. Ovo možemo povezati i s nastojanjem središnjih institucija vlasti da bolje kontroliraju stanovništvo, kako to opisuje Foucault.

srednjovjekovna antroponimija; ranonovovjekovna antroponimija; povijest; onomastika

nije evidentirano