hrvatski

Uloga zelene i modre galice u povijesti kemije

Zelena galica (viterola romana, rimski vitriol), željezov(II) sulfat heptahidrat, FeSO4•7H2O, i modra galica (viterola de lamanea, njemački vitriol), bakrov(II) sulfat pentahidrat, CuSO4•5H2O, povijesne su kemikalije poznate od davnine. Ove su soli imale značajnu ulogu u razvoju moderne kemije i metalurške prakse te su privlačile interes ranih alkemičara i metalurga. Nastojanja alkemičara da se vrlo djelotvorne tvari, koje nastaju grijanjem galice, stipse, obične kuhinjske soli, salmijaka, salitre i gline, zasebno ili u smjesi, odvoje suhom destilacijom, u razdoblju od 14. do 16. stoljeća dovela su do otkrića mineralnih kiselina: sumporne kiseline, H2SO4, i dušične kiseline, HNO3, te zlatotopke. Otkriće jakih mineralnih kiselina, naročito dušične kiseline (aqua forte), HNO3, i zlatotopke (aqua regia) imalo je veliki učinak na postojeća saznanja o mineralima, metalima i njihovom kemijskom sastavu. Primjerice, otkriće zlatotopke, suhom destilacijom smjese galice, salitre, KNO3, i salmijaka, NH4Cl, promijenilo je status zlata kao "kralja" svih metala. Od tog vremena, zlato se moglo otopiti, odnosno "ubiti", kako su to alkemičari znali kazati. S druge strane, dušična kiselina postala je važna kemikalija. Upotrebom dušične kiseline poboljšala se metoda odvajanja zlata od srebra, ali isto tako i priprema brojnih novih mineralnih soli. U ovom radu prikazana je povijesna važnost zelene i modre galice te njihova uloga u pripravi dušične i sumporne kiseline, kako su to prakticirali alkemičari, što je obogatilo iskustvenu podlogu i utjecalo na razvoj moderne kemije.

Alkemija; galice; sulfati; dušićna kiselina; sumporna kiselina; zlatotopka

nije evidentirano