hrvatski

Stavovi roditelja prema tjelesnom kažnjavanju djece i izloženost nasilju roditelja i vršnjaka kao prediktori činjenja vršnjačkog nasilja

Trans-generacijski prijenos nasilja do sada je više istraživan u području nasilja nad djecom i partnerskog nasilja, no nasilne obrasce ponašanja naučene u obitelji djeca mogu prenositi i na svoje međuvršnjačke odnose. Zbog toga stavovi koje roditelji imaju prema tjelesnom kažnjavanju i njihovi nasilni postupci prema djeci mogu imati značajan doprinos u objašnjavanju dječjeg nasilnog ponašanja. Uz to, budući da su dosadašnja istraživanja pokazala kako postoji relativno visoka povezanost između doživljavanja i činjenja vršnjačkog nasilja, doživljavanje nasilja od strane druge djece također može biti značajno za predviđanje iskazanog nasilnog ponašanja prema vršnjacima. Cilj ovog rada je ispitati koliki je pojedinačni i zajednički doprinos roditeljskog stava prema kažnjavanju djece, dječjeg doživljavanja psihičkog i fizičkog nasilja kod kuće te doživljavanja nasilja od strane vršnjaka u objašnjavanju počinjenog vršnjačkog nasilja. Dobiveni će rezultati također biti razmatrani s obzirom na dob djece kako bi se provjerile pretpostavke da je kod mlađe djece doprinos roditeljskih stavova i ponašanja veći, a kod starije djece manji te da doprinos doživljavanja vršnjačkog nasilja raste s dobi djece. U ovom istraživanju sudjelovala su djeca i njihovi roditelji čiji su odgovori prikupljenim putem upitnika u okviru BECAN projekta, a efektivna veličina uzorka na kojem su provedene analize nakon utežavanja iznosi 1692 para dijete-roditelj. Podaci koji se odnose na nasilje doživljeno kod kuće te doživljeno i počinjeno vršnjačko nasilje prikupljeni su od djece, a podaci koji se odnose na stav prema tjelesnom kažnjavanju od roditelja. Pri analizi podataka korištena je hijerarhijska regresijska analiza, provedena zasebno na svakom od tri subuzorka (djeca koja pohađaju 5. i 7. razred osnovne te 2. razred srednje škole). Kod djece učenika 5. razreda odabrani prediktori objasnili su 36, 6% varijance činjenja vršnjačkog nasilja, pri čemu se u zadnjem koraku analize najvećim pokazao doprinos doživljenog vršnjačkog nasilja, a uz njega su se značajnima pokazali i prevalencija tjelesnog zlostavljanja te pozitivni roditeljski stavovi prema kažnjavanju djece. Kod djece koja pohađaju 7. i 2. razred objašnjeno je 36, 3%, odnosno 30, 5% varijance kriterija te je u zadnjem koraku značajan prediktor, uz 1% rizika, bilo samo doživljeno vršnjačko nasilje. Rezultati će biti razmatrani pod vidom promjena u značajnosti doprinosa pojedinih prediktora nakon njihovog postupnog uvođenja u regresijsku analizu.

Vršnjačko nasilje; stavovi prema tjelesnom kažnjavanju; obiteljsko nasilje

nije evidentirano