hrvatski

Neke notice iz naše speleološke prošlosti, sadašnjosti i budućnosti

Cilj ove kratke prezentacije jest unošenje pozitivne, optimistične i kreativne energije među sve nas koji se, svaki na svoj način, bavimo aktivnostima koje su povezane sa spiljama i jamama, kao i naše indirektno djelovanje na sve one koji će se u budućnosti, počevši već od danas, pridružiti našoj velikoj «obitelji». Zahvaliti se našim prethodnicima, objektivno i kritički procijeniti situaciju gdje smo sada te svojim dobrohotnim ulogom sveobuhvatno pomagati nastavak speleološke aktivnosti u budućnosti. Bez obzira na dobre namjere, više ili manje objektivne ili subjektivne okolnosti koje su vladale u prošlosti, neminovno je da su vremenom neki sudionici ili neke speleološke aktivnosti djelomično ili čak u potpunosti zaboravljene. Naš cilj bi u sadašnjosti trebao biti da se takvi propusti isprave do najveće moguće mjere, jer svima je jasno da nikada, nigdje, nikome neće biti dostupni baš svi podaci o nečijem prošlom speleološkom djelovanju. Imamo mnogo primjera u speleološki odlično organiziranim državama, koje svoju speleološku prošlost (bližu i daljnju) pokušavaju ne zaboraviti već četrdesetak i više godina, da još i danas sa zadovoljstvom pronalaze podatke o djelovanju svojih prethodnika. No, zamjetna je razlika između takvih država i onih koje vrlo brzo zaboravljaju svoje prethodnike, bez obzira jesu li ostavili pisani ili neki drugi trag svog speleološkog djelovanja. Obilazeći spilje i jame u više od šezdeset zemalja svijeta, družeći se s njihovim aktivnim speleolozima, kroz pedesetak godina, uočio sam da ponegdje postoji veliko «poštivanje» prethodnika, a nažalost, negdje ih nisu niti spomenuli jer «nisu niti znali da su ikada postojali». Neki, dapače, misle da je speleološka aktivnost «s njima i započela, jer koliko oni misle da znaju, njihovih prethodnika nije niti bilo». Bilo bi dobro naučiti nešto iz takvih primjera. Većina naših dadašnjih speleologa reći će da kod nas situacija nije «takva» i da mi jako dobro znamo i cijenimo «svoju speleološku prošlost». Donekle su u pravu, ali samo ako kažu da tome težimo, ali ne da se tako i ponašamo. Treba možda istaknuti da pod «našim speleološkim prethodnicima» pored onih koji su nas napustili mislimo i na rijetke koji su još danas živi. Mnogi prisutni na ovom Skupu speleologa Hrvatske nisu upoznati ili ne znaju što su ti pojedinci učinili u svom speleološkom djelovanju. U prezentaciji se iznose primjeri, danas već potpuno zaboravljenih ili možda još nikada ne spomenutih pojedinaca ili aktivnosti iz naše speleološke prošlosti. Izabran je upravo Skup speleologa Hrvatske za ovakvu prezentaciju koja bi trebala potaknuti većinu naših speleologa (i «juniora» i «seniora») na razmišljanje, a tim slijedom i donošenje vlastite odluke kako dalje tretirati svoju speleološku prošlost. Nažalost zbog ograničenosti vremena prezentacije ovdje biti će prikazano samo desetak notica iz naše speleološke prošlosti koje su manje poznate, nepoznate ili su već zaboravljene u širim speleološkim krugovima. O sadašnjosti sve najbolje. Brojni prikazi speleoloških uspjeha na akcijama, ekspedicijama kod nas i u svijetu, tiskani i objavljeni radovi, suradnja, osnutci novih udruga, saveza, unija, klubova, odsjeka itd....Imamo bogatstvo znanja pohranjeno u speleološkim knjižnicama čijem obimu i kvaliteti pohvale stižu od svakog ozbiljnijeg speleologa. No, svjetski opće prisutno ljudsko otuđenje nije mimoišlo niti «speleološku kastu». Svima su nam (primjerice na ovakvim skupovima, na klubskim sastancima, na speleološkim školama, na tečajevima, na speleološkim ispitima ...) puna usta riječi poput «prijateljstva, drugarstva, zajedničkog užeta i života kojeg dijelimo, da smo rijetki ljudi koji cijene jedan drugoga, da smo posljednji romantičari na Zemlji, da materijalno podređujemo duhovnom itd...». Je li to danas stvarno tako ? Neka svaki od nas dobro razmisli kada je posljednji puta telefonski nazvao ili porazgovarao s nekim koji se je jučer, prekjučer, prije dvije, pet, deset ili dvadeset godina prestao baviti speleologijom ili možda još gore, koji je preselio u drugi grad ili državu, drugi speleološki klub, društvo ili odsjek. Jasno je da smo ih većinom kontaktirali, ali sigurno ne sve. Ima i onih koje nitko, nikada više iz naših krugova do danas nije nazvao i/ili pitao «da li ti, stari prijatelju, treba neka moja pomoć. Uvijek možeš računati na mene....kao i u one dane kada smo se zajedno bavili speleologijom...». Otuđenje je «bolest» sadašnjosti i moramo je biti svjesni, a ne reći da to ne postoji u našim speleološkim krugovima. Značajno je spomenuti da je «bolest» izlječiva i da izlječenje ovisi isključivo o nama samima. Notice o budućnosti vezane su za bližu budućnost, ekspedicije koje imamo u planu ostvariti, za speleološke skupove koje bismo željeli organizirati ili posjetiti kod nas i u svijetu, za znanstvene ili stručne izazave koje bismo željeli riješiti. Još nezamislive mogućnosti buduće speleološke opreme za rasvjetu, fotografiju, snimanje, dokumentaciju, speleoronjenje, ispenjavanje, hipotermiju itd. Pogled na našu speleološku budućnost trebao bi biti optimističan, ali ne samo zbog nekih «brojčanih» pokazatelja, već i zbog pozitivnei kreativne naslijeđene energije naših prethodnika kao i naše koju ostavljamo budućim naraštajima. Na njima je da odluče kako će dalje, a na nama je da s optimizmom očekujemo nastavak još boljeg speleološkog rada. Neki kroničari koji pišu o povijesti speleologije ne bi trebali davati svoje osobne ocjene pojedinih sitiuacija iz prošlosti ako nisu bili ujedno i sudionici događaja iz te speleološke prošlosti ili nemaju dovoljno podataka iz «prve ruke». Stoga bismo svi MI korisnici SADAŠNJOSTI, trebali objektivno sagledati našu speleološku PROŠLOST i pomoći onima koji danas pišu nešto što će se čitati u BUDUĆNOSTI. Njihovo pisanje je značajan i jako odgovoran posao i nije ga moguće dobro obaviti bez prethodne adekvatne pripreme i naknadnih provjera obilja objektivnih podataka.

speleologija; speleolozi; Hrvatska; krš; ekspedicije

nije evidentirano