hrvatski

Frontalne kompleksne parcijalne epileptičke atake kao dijagnostička dilema prema ne-epileptičkim atakama

Ne-epileptičke atake su rekurentni paroksizmalni poremećaji ne-epileptičkog porijeka koji predstavljaju veliki problem u kliničkoj praksi, a javljaju se sa stopom incidencije oko 5 % . Ne-epileptičkim atakama nedostaju karakteristična klinička i elektroencefalografska obilježja epileptičkih ataka. Dijelimo ih na psihogene i fiziološke atake. Psihogene ne-epileptičke atake obično se u literaturi definiraju kao “epizode promjene pokreta, osjeta ili iskustva, slične epileptičkim napadajima, uzrokovane psihološkim procesima i nisu povezane sa abnormalnim električnim izbijanjima u mozgu” (Lesser 1996.). Najveći diferencijalno dijagnostički problem prema psihogenim ne-epileptičkim atakama predstavljaju kompleksne parcijalne epileptičke atake frontalnog ishodišta, među kojima su najimpresivnije orbitofrontalne ili frontobazalne cingularne atake, kao i paroksizmalni poremećaji svijesti kardijalne geneze. Dijagnostičke procedure u postavljanju dijagnoze ne-epileptičkih ataka su rutinski iktalni i interiktalni EEG, EEG videopoligrafija, polisomnografija, neuroradiološka obrada, neuropsihologijsko testiranje, psihijatrijski pregled, te određivanje serumskog prolaktina tijekom napadaja. Najveću vrijednost ima video EEG monitoriranje, koje predstavlja ”zlatni standard” u dijagnostici ne-epileptičkih ataka. Prikazat ćemo nekoliko najzanimljivijih pacijenata obrađenih i liječenih u Klinici za neurologiju kod kojih je provedeno video EEG monitoriranje. Naglašavamo izuzetnu važnost prepoznavanja ovog kliničkog entiteta kako bi se izbjegao nepravilni terapijski pristup pacijentu, odnosno rizik polifarmakoterapije, toksičnosti antiepileptika, te invazivnih intervencija.

kompleksna parcijalna epilepsija; ne-epileptičke atake

nije evidentirano