hrvatski

Tragom (i razlikom) Nodilove eufemizacije (zmije i) zmaja

Pronalazeći u "Rgvedi" kao jednu od slika za Agnija zmiju/zmaja, Natko Nodilo oblikuje eufemizaciju njihova simbolizma i njihovu mitsko-kozmičkom djelovanju suprotstavlja akvatičku proždrljivost i mračni simbolizam Ahija/aždaje, "grdne zmijurine". Propitujući ucjepljivanje historije u postojeći mit - problematiku mito-historije, Nodilo iščitava da (povijesni psihemi) Janko Sibinjanin (János Hunyadi) i Banović Sekula (János Székely) transponirani kao epske narativne figure (usmenom) epskom narativnom strategijom ipak ulaze u proces mitomorfizma (uokviravanje historije u već postojeći mit) kojim im se pridaju u usmenoknjiževnim epskim pjesmama atributi Zmaja/Ognja: (stari) Janko kao figuracija staroga Ognja i (mladi) Sekula kao figuracija mladoga, noćnog Ognja. Sekulina zoometamorfoza u zmaja šestokril(n)a/ljutu zmiju krilaticu (antropomorfni zmaj/ zmajeviti junak) u agonu s Muratom II. (soko sivi) očituje smrt mladoga Ognja od strijele (staroga Ognja) Janka Sibinjanina. Ostajući u jednostranom mitologizmu, Nodilo će Sekulinu smrt protumačiti "hermeneutičkim" mitemom "Oganj od sebe se ragja i sam sobom umire". I dok će Nodilo na primjeru obilježja vučja šapa Zmaja Ognjenog Vuka (Vuk Grgurović) označiti njegovo niktomorfno djelovanje (vjerovanje u snagu mladoga noćnog zmaja) - jer djelovanje Zmaja Ognjenoga Vuka odvija se u kronotopu noći, Roman Jakobson na primjeru epskih pjesama o Zmaju Ognjenom Vuku iščitava preradu drevnog slavenskog mita o princu- vukodlaku s atributom zoomorfizma onaj koji ima vukodlačku prirodu. Nodilovo iščitavanje zmajeva cikličkog simbolizma u agrolunarnim promjenama (rodljivi zmaj: zmaj kao zemljoradnički zaštitnik) eufemizira animalnost i morfologiju saurohtonog palmipeda, a opravdava je binarnom opozicijom: zmaj (zmija)/Agni - aždaja/ Ahi.

Natko Nodilo; zmaj; aždaja

nije evidentirano