hrvatski

Sukob Vladimira Bakarića i Franje Tuđmana 1964.-1967.

Franjo Tuđman pokušao je u razdoblju 1964-1967. kroz djelatnost Instituta za historiju radničkog pokreta promovirati svoje gledanje na nedavnu hrvatsku povijest, osobito djelatnost HSS-a krajem 1930.-ih i uspostavu Banovine Hrvatske 1939. Bez obzira na određeno napuštanje dotadašnjih ideoloških dogmi i uvođenje novih anticentralističkih samoupravnih reformi, hrvatski partijski vrh na čelu s Bakarićem, koji je isprva podržavao Tuđmana, nije želio prihvatiti takve stavove smatrajući ih «nacionalističkim» i protupartijskim. Bakarićeva odlučnost da unutar vrha SKH osudi Tuđmanove stavove otkrio je i podjele u samoj partijskoj eliti jer su se Bakariću suprotstavili mnogi ugledni komunisti. Zbog Tuđmanovih veza u partijskom vrhu, osobitom među starim partizanskim kadrovima, njegova upornost u zastupanju stavova nije kažnjena te se Bakarić isprva morao zadovoljiti samo Tuđmanovim pokajanjem. Tek 1967. u sklopu prvog većeg obračuna s nacionalistima Tuđman je kažnjen smjenjivanjem s položaja direktora Instituta za historiju radničkog pokreta, no nije kaznjeno gonjen.

Vladimir Bakarić; Franjo Tuđman; komunizam; socijalizam; historiografija; Hrvatska; Hrvatski institut za povijest

nije evidentirano