hrvatski

Forenzična analiza rukopisa i potpisa

Dokumenti su dio civilizacija još od antičkih vremena i nekako je oduvijek jasno da mogu biti i da jesu vrlo važan dokaz. Vještačenje rukopisa je dug, pažljiv proces koji traje. Forenzička analiza rukopisa pomaže utvrđivanju je li dva uzorka napisala ista osoba i je li neki potpis krivotvoren. Odgovori se traže u potezima, obliku slova, nagib, papiru, tinti, pisaćem sredstvu i dr. Iako je najveći dio dokumenta napisan na papiru, sve što sadrži i prenosi informacije predstavlja dokument. Dakle, poruka napisana na kartonu, drvetu ili kamenu, grafiti na zidovima, predstavlja dokument koji se mogu pojaviti kao dokaz. Instrument pisanja može biti olovka, kemijska olovka, flomaster, sprej, pisaći stroj i dr. Potez je ključni čimbenik u individualiziranju i identificiranju rukopisa. To može biti sasvim dovoljno u rješavanju pitanja krivotvorenja, osobito kada je riječ o pokušaju imitacije jer krivotvorine mogu duplicirati obrazac prilično točno, ali mogu biti loše u izvođenju samih poteza. Rukopis pojedinca je složen od ustaljenih obrazaca koji se ponavljaju u tipičnom rasponu varijacija pa je njihovo pravilno razmatranje neophodno za razlikovanje krivotvorenog od izvornog rukopisa. Pisanje je fizikalni proces. Mozak šalje signal kroz živčani sustav ruke, šake i prstiju, da bi pokrenuo pisanje. Signal pokušava kopirati mentalnu sliku. Stvarni proizvod nije gotovo nikad identičan izvornoj mentalnoj slici. Pisanje je zato izražajna gesta osobe koja se krije iza pisaćeg sredstva. Ovisno o kulturnom okruženju (vrijeme i mjesto) kada je osoba učila pisati, cijela skupina pojedinaca može učiti pisati na isti način. Ipak rezultati nisu isti. Individualne razlike se pojavljuju tijekom vremena. Naš rukopis tako postaje jedinstven.

rukopis ; potpis ; vještačenje ; slova ; potez

nije evidentirano