hrvatski

Kakvoća i mogućnost upotrebe vode za navodnjavanje u dolini Neretve

Od 1997. godine u dolini Neretve kakvoća površinskih voda analizira se jednom mjesečno na dvanaest lokaliteta koji su potencijalni izvori za navodnjavanje. U uzorcima se analiziraju svi potrebni parametri obuhvaćeni klasifikacijom za procjenu kakvoće vode za navodnjavanje (Ayersa i Westcota, 1985). Rezultati provedenih istraživanja pokazuju veliku prostornu i vremensku varijabilnost utvrđenih parametara. Tako se, u Neretvi kod Opuzena ukupna koncentracija soli u vodi kretala od 0, 4 do 7, 7 dS/m, u Crnoj Rici kod Rogotina od 1, 3 do čak 17, 2 dS/m. Kod crpne stanice Vidrice koncentracija soli bila je od 1, 5 do 7, 7 dS/m. Slično je utvrđeno i u Crepini – od 0, 9 do 6, 8 dS/m. U Maloj Neretvi koncentracija soli varirala je od 0, 6 do 2, 8 dS/m, Bočini od 1, 7 do 2, 0 dS/m, a u Norinu od 1, 1 do 1, 9 dS/m. Najviše koncentracije soli javljaju se u ljetnim mjesecima kada je i najčešća primjena navodnjavanja. S obzirom na ovako visoke koncentracije soli u vodama postoje ozbiljne opasnosti od zaslanjivanja tala u dolini Neretve, bilo kapilarnim dizanjem soli do rizosfere ili primjenom takve vode za navodnjavanje.

navodnjavanje ; zaslanjene vode ; zaslanjivanje ; alkalizacija

nije evidentirano