hrvatski

Elektrokemijska svojstva i primjena legure olova i srebra u elektrokemijskoj detekciji amina

Istraženo je elektrokemijsko ponašanje legure olova i srebra u karbonatnom mediju, unutar područja pH-vrijednosti od 9 do 12. Elektrokemijska istraživanja izvršena su cikličkom voltametrijom i kronoamperometrijom, a sastav i morfologija anodnih filmova određeni su rendgenskom difrakcijom i pretražnom elektronskom mikroskopijom. Zaključeno je da početni stupanj kod anodne oksidacije promatrane legure predstavlja nastajanje topljivog hidroksokompleksa Pb(OH)+. On s karbonatnim ionima iz otopine daje netopljivi normalni ili bazični olovni(II) karbonat, ovisno o pH-vrijednosti otopine, koji se taloži na površinu elektrode i na njoj stvara film nepropustan za karbonatne ione. Daljnjim otapanjem olova unutar pora anodnog sloja dolazi do porasta pH, pa dominantna vrsta vjerojatno postaje Pb(OH)3Đ, koji može reagirati s normalnim ili bazičnim olovnim(II) karbonatom dajući PbO. Pri višim potencijalima anodni sloj oksidira se do PbO2, na kojem započinje anodno razvijanje kisika. Proces razvijanja kisika pokušalo se objasniti modificiranim modelom kojeg je nedavno predložio Pavlov, a prema kojemu se taj proces odvija na domenama hidratiziranog PbO2. Prisustvo spojeva srebra u anodnom sloju, nastalih otapanjem srebra iz b-faze legure, odgovorno je za elektrokatalitička svojstva legure kod oksidacije amino-spojeva. Ta su svojstva iskorištena pri elektrokemijskoj detekciji makrolidnih antibiotika. Zadovoljavajući odziv detektora postignut je unutar vrijednosti pH od 8,5 do 10,5. Time su proširene granice područja u kojem je moguća elektrokemijska detekcija makrolida, čime je kod tekućinske kromatografije omogućena veća sloboda u variranju bazičnosti mobilne faze u cilju postizanja optimalne separacije.

legura olova i srebra; anodna oksidacija; makrolidni antibiotici; elektrokemijska detekcija.

nije evidentirano