hrvatski

Latinizam u djelu Frane Petrića (intertekstualni aspekti Petrićeva opusa)

U radu se prate sociokulturne okolnosti koje su Franju Petrića, poliglota, filozofa i višestrano usmjerenog humanističkog intelektualca usmjeravale pri izboru lingvističkih kodova kojima je pisao svoje radove. Oživljavanje antičke kulturne baštine u renesansi se očituje u ponovnom iščitavanju i interpretiranju djela grčkih filozofa. Suvereno vladanje klasičnim jezicima – grčkim i latinskim omogućili su Petriću uključivanje u književnu produkciju i kulturne tijekove elitnih intelektualnih krugova njegova vremena. Petrićevo se poznavanje ovog segmenta europske kulturne povijesti može pratiti u citatnim interpolacijama iz djela grčkih i rimskih mislilaca na jezicima izvornika, ali i u kritičkom dijalogu s tezama izloženim u njihovim radovima. Formalni aspekt Petrićevog teorijskog i filozofskog diskursa upućuje na kulturološka preslojavanja i preispitivanje tradicije, a lingvistički kodovi za koje se autor opredjeljuje sagledani u kontekstu samih djela i obrazovanja publike kojoj se pisac obraćao dobivaju specifična konotativna značenja.

Frane Petrić, humanizam, latinizam, europska kulturna povijest

nije evidentirano