Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi

Prostorni razvoj Zagreba od polovice 19. stoljeća na temelju katastarskih izvora (CROSBI ID 333173)

Ocjenski rad | doktorska disertacija

Slukan, Mirela Prostorni razvoj Zagreba od polovice 19. stoljeća na temelju katastarskih izvora / Njegač, Dražen (mentor); Zagreb, Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb, . 1999

Podaci o odgovornosti

Slukan, Mirela

Njegač, Dražen

hrvatski

Prostorni razvoj Zagreba od polovice 19. stoljeća na temelju katastarskih izvora

Godine 1850. ujedinjenjem dotadašnjih pet općina stvorena je jedinstvena gradska općina Grad Zagreb. Iako su tim administrativnim činom stvoreni preduvjeti za razvoj suvremenog grada, stvarne će promjene otpočeti tek dolaskom željeznice koja će potaknuti gospodarski, poglavito industrijski razvoj grada. Međutim, sam čin administrativnog ujedinjenja grada bez odgovarajuće gospodarske potpore nije mogao biti značajnim poticajem za razvoj grada. Zagreb se sredinom 19. stoljeća nije osobito isticao svojom veličinom i gospodarskim značajem, već je svoj značaj prvenstveno zahvaljivao svojoj ulozi glavnog grada. Dolaskom željeznice Zagreb je mogao u potpunosti valorizirati svoj izuzetni prometni položaj, te na osnovu svojih prometnih funkcija razviti snažnu gospodarsku osnovu čime su stvoreni uvjeti za njegovo prerastanje u veliki grad. Tako stvarnu prekretnicu u razvoju grada predstavlja 1862. godina, kada Zagreb dobiva sasvim nove smjernice demografskog, prostornog i gospodarskog rasta. U razdoblju od dolaska željeznice 1862. godine pa do početka 1. svjetskog rata 1914. godine Zagreb doživljava snažnu preobrazbu iz malog obrtničko-trgovačkog središta tek izašlog iz svojih srednjovjekovnih utvrda u veliki industrijski grad. Tako je Zagreb u kojem je 1862. godine na površini od 33, 27 km2 živjelo 17 000 stanovnika, do 1914. godine prerastao u moderni europski grad s jakom industrijom i kompletno riješenom infrastrukturom u kojem će na površini od 64, 37 km2 živjeti oko 83 000 stanovnika. Zagreb je u razdoblju od 1862. do 1914. godine dolaskom željeznice afirmirao svoj izuzetni prometni položaj, razvio snažnu industriju, riješio sva infrastrukturna pitanja te su izvršene prve regulacije rijeke Save i medvedničkih potoka. Kao odraz početaka snažnog prostornog razvoja grada Zagreb je u razdoblju od 1862. do 1914. godine dobio prvi katastar, gruntovnicu te prve urbanističke (regulatorne) osnove. U tom smislu, razvoj Zagreba u razdoblju od 1862. do 1914. godine presudan je za ukupan prostorni razvoj grada do današnjih dana. Snažan prostorni rast grada u razdoblju od 1862. do 1914. godine popraćen je snažnom funkcionalnom i morfološkom transformacijom njegove površine izraženoj u promjeni udjela izgrađene i neizrađene površine, udjelu pojedinih kultura, promjenama fizionomije naselja, poglavito njegovih rubnih dijelova. Opisane promjene nisu jednako zahvatile sve dijelove gradske općine. Snažna funkcionalno-prostorna i morfološka transformacija što ju je Zagreb doživio u razdoblju od 1862. do 1914. godine najviše se očitovala u prostoru između Ilice, i Vlaške na sjeveru i rijeke Save na jugu, odnosno između potoka Črnomerca na zapadu i potoka Laščine na istoku. Zbog svega navedenog, težište rada u smislu prostornog obuhvata istraživanja stavljeno je upravo na dio grada. Opisano područje grada Zagreba se od 1862. do 1909. godine prostiralo unutar dvije katastarske (porezne) općine - Donji grad Zagreb i Vlaška ulica. Godine 1909. uoči 2. katastarske izmjere grada čitavo je tadašnje područje grada, uključujući i 1900. godine naknadno pripojene općine Laščinu i Žitnjak, ujedinjeni u jedinstvenu katastarsku općinu Grad Zagreb. Usprkos ovoj promjeni svi podaci katastarskih izvora međusobno su usporedivi. Težište rada u smislu vremenskog obuhvata istraživanja stavljeno na razdoblje od 1862. do 1914. godine. Zbog cjelovitog uvida u ukupni prostorni razvoj grada, te utjecaj ovog razdoblja na njegov kasniji razvoj, u radu je dat osvrt i na prostorni razvoj grada do današnjih dana. Prostorne promjene i transformacija promatranog prostora u razdoblju od 1862. do 1914. godine prate se kroz tri vremenske odrednice: 1862. godinu kada je izvršena prva sustavna katastarska izmjera grada, 1893. kada je izvršena prva reambulacija i 1914. kada je izvršena druga katastarska izmjera grada Zagreba. Na taj način ovim se radom želi prikazati i analizirati prostorni razvoj grada Zagreba i transformacija njegove površine u prostoru između Ilice, Vlaške i rijeke Save što ga je grad doživio u razdoblju od dolaska željeznice 1862. do 1914. godine. Geografsko-kartografska analiza u ovom radu izvršena je na temelju podataka što nam ga pružaju katastarski izvori, poglavito katastarski planovi i upisnici čestica. Tako je ovaj rad ujedno primjer primjene katastarske dokumentacije u geografskim, prostornim istraživanjima, poglavito u istraživanju i analizi funkcionalne i morfološke transformacije prostora u određenom vremenskom periodu. Temeljem prikazane geografsko-kartografske analize razvoja grada između Ilice, Vlaške i rijeke Save u razdoblju od 1862. do 1914. godine uočljivo je da je stupanj i smjer transformacije površine pojedinih dijelova gradske općine bio različit. Kvalitativne i kvantitativne osobine transformacije pojedinih predjela uvjetovani su različitim uvjetima njihova razvoja. Sagledavanjem prirodnih i društvenih čimbenika koji su presudno utjecali na prostorni razvoj Zagreba dobivamo uvid u uvjete razvoja grada. Kronološka usporedba podataka što nam ga pružaju katastarski izvori omogućuje nam sagledavanje kvantitativnih i kvalitativnih promjena i njihov odraz na prostornu dispoziciju te unutrašnju strukturu grada. Pojedini dijelovi gradske općine s obzirom na prirodno-geografske (dinamički utjecaj reljefa i hidrografski odnosi) i društveno-geografske uvjete razvoja (utjecaj dolaska željeznice, razvoj industrije, porast broja stanovnika i gravitacijske veze grad � okolica, razvoj infrastrukture i odgovarajuća urbanistička zakonodavna osnova), te niz mikrolokacijskih faktora (poglavito dostupnosti i udaljenost od ishodišta urbanizacije) uvjetovali su različite uvjete razvoja. Tako su se tijekom razdoblja od 1862. do 1914. godine s obzirom na dominantne funkcionalno-prostorne i morfološke osobine unutar promatranog prostora koje je 1862. godine bilo pretežito agrarni prostor izdvojilo nekoliko funkcionalno-morfoloških cjelina: 1. Donji grad- područje Donjeg grada u promatranom je razdoblju preraslo iz podgrađa historijske jezgre Gornjeg grada u središnji dio grada i ishodište urbanizacije svih okolnih predjela. Zahvaljujući svojim prometnim i drugim geografskim predispozicijama, Donji grad preuzima veći dio centralnih funkcija, te postaje glavna stambena i trgovačko-poslovna zona grada. Upravo u razdoblju od 1862. do 1914. godine stvoren je Donji grad u današnjem smislu riječi karakteriziran pravilnim planom ulica, blokovima trokatnih i dvokatnih kuća te prostranim hortikulturnim površinama zelene potkove. Temeljne osobine Donjeg grada stvorene u to doba, zadržane su do današnjih dana. 2. Vojno-industrijska površina uz Južni kolodvor - u razdoblju od 1862. do 1914. godine pod utjecajem lokacije pruge i kolodvora u zapadnom je dijelu gradske općine došlo do formiranja površine s dominantnom vojnom i industrijskom funkcijom. To je prostor predjela Ciglenica, Trešnjevka i Pod Sv. Duhom, odnosno prostor omeđen potokom Črnomercem, Kolodvorskom (danas Republike Austrije), Ilicom i Magazinskom cestom. Ovaj prostor karakterizira neposredna blizina pruge i kolodvora, povoljni uvjeti izgradnje (sjeverni, ocjediti dio aluvijalne ravni) te dobra prometna dostupnost. 3. Jugozapadna agrarna periferija sa selom Horvati - u promatranom se razdoblju agrarna okolica južno od Južne željeznice i zapadno od Savske ceste koju su činili predjeli Dužice, Mekčice, Vurotovčice, Rupače, Kalinovice, Srednjaci i Zavrtnice prerasta u agrarnu periferiju grada koja se upravo u ovom razdoblju počinje razvijati pod utjecajem grada. Ta se preobrazba ogledala u transformaciji posjedovnih odnosa, sistemu zemljišne razdiobe, načinu korištenja agrarnog zemljišta te u transformaciji gradskog sela Horvati i početku njegova prerastanja u radničko naselje. 4. Naselje Predgrad-Sava - u razdoblju od 1862. do 1914. godine Predgrad-Sava razvilo se od izoliranog naselja koje se razvijalo isključivo zahvaljujući iznimnom prometnom položaju na prijelazu Savske ceste preko rijeke Save u sastavni dio grada. U čitavom razdoblju Predgrad-Sava svojim funkcionalno-prostornim, morfološkim i demografskim osobinama odudara od ostalih naselja na području gradske općine. Uklapanje ovog naselja u urbaniziranu zonu grada odražava se i u nestanku njegova imena s oznakom predgrađa (predgrad) i njegovom preimenovanju u jednostavno - Savska cesta. 5. Industrijska površina u zaleđu Državnog kolodvora - izgradnja pruge Kr. ugarske željeznice 1870. godine i Državnog kolodvora 1893. godine kao i u slučaju Južnog kolodvora u svom zaleđu potakli su razvoj industrijskih funkcija. Tako je u razdoblju od 1862. do 1914. godine agrarno područje predjela Tomašnice i Kruge transformirano u prostor industrijskih funkcija vezanih za potrebe željeznice (strojarnica). 6. Južna agrarna periferija sa selom Trnje - južni dio gradske općine između pruge Kr. ugarske željeznice, rijeke Save, Savske ceste i potoka (kanala) Medveščaka u promatranom je razdoblju iz agrarne okolice grada postalo njegova periferija koja uz agrarnu funkciju, dobiva sve veći udio stambene i industrijske funkcije. Tako se transformacija ovog agrarnog područja u promatranom razdoblju, slično kao i u slučaju jugozapadne periferije, ogledala u promjeni posjedovnih odnosa, sistemu zemljišne razdiobe, načinu korištenja agrarnog zemljišta te u transformaciji gradskog sela Trnja i početku njegova prerastanja u radničko naselje. Transformacija južnog dijela općine potaknuta je prvenstveno industrijalizacijom, a početkom 20. stoljeća dodatno je potaknuta regulacijom Save. Različitosti u razvoju jugozapadne i južne periferije proizlaze iz različitih mikrolokacijskih uvjeta njihova razvoja, kao i različitim posjedovno-zemljišnim odnosima u razdoblju prije 1862. godine. Južnu agrarnu periferiju u ovom razdoblju čine predjeli Selčice, Martinovke, Suhodol, Putine, Kalinovice, Trnje i Prudi. 7. Prometni pravac Vlaške ulice - Vlaška ulica u razdoblju od 1862. do 1914. godine prerasta iz ceste koja je Zagreb povezivala s Varaždinom i Bečom, u važnu gradsku prometnicu koja je povezivala središte grada s atraktivnom zonom Maksimirskog parka. Temeljem iznimne prometne važnosti Vlaška ulica u ovom razdoblju počinje utjecati na transformaciju svojeg šireg zaleđa, preobražavajući na taj način okolne agrarne površine u urbanizirane površine sa značajnim stambenim i poslovno-trgovačkim funkcijama. Vlaška ulica prestaje u ovom razdoblju biti periferija grada karakterizirana vojnim objektima, i jedna od ključnih gradskih prometnica s važnim stambenim, poslovnim i trgovačkim funkcijama. 8. Jugoistočna agrarno-industrijska periferija - u jugoistočnom dijelu gradske općine pod utjecajem lokacije pruge i kanala Medveščaka u promatranom periodu formirala se prostranija površina s industrijskim funkcijama. Osim industrije, prostor je zbog veće udaljenosti od ishodišta urbanizacije i slabije prometne dostupnosti zadržao i veći udio agrarne funkcije. Jugoistočnu periferiju čine predjeli Crikvenica, Požarina, Sigečica, Manduševec, Deli i Prudište. Ovo je područje jezgra današnje industrijske zone Zavrtnice i Peščenice. Geografsko-kartografska analiza pokazuje da je razdoblje od 1862. do 1914. godine prijelomno razdoblje u razvoju grada Zagreba. Razvojni procesi što su se odvijali u razdoblju od 1862. do 1914. stvorili su temelje za razvoj suvremenog grada. Formirana je funkcionalna i morfološka struktura koja je u većoj mjeri sačuvana do današnjih dana, pa urbana struktura oblikovana upravo u tom razdoblju čini nasljeđe koje uvelike i danas utječe na razvoj grada Zagreba.

kartografija; katastar; historijska geografija

nije evidentirano

engleski

Spatial development of Zagreb from middle of the 19th century based on cadastral sources

nije evidentirano

cartography; cadastar; historical geography

nije evidentirano

Podaci o izdanju

356

14.07.1999.

obranjeno

Podaci o ustanovi koja je dodijelila akademski stupanj

Prirodoslovno-matematički fakultet, Zagreb

Zagreb

Povezanost rada

nije evidentirano