hrvatski

Marulićeva stajališta o znanju i znanosti u "Evanđelistaru"

U "Evanđelistaru" ("Evangelistarium"), svojoj moralnoteološkoj sintezi iz 1516. godine, splitski renesansni mislilac Marko Marulić (1450-1524) zabilježio je i promišljanja o znanju i znanosti. Za pojmove »znanje« i »znanost« pritom je koristio riječ »scientia«. Tvrdnje koje je Marulić zapisao već u prvoj rečenici »Predgovora« "Evanđelistara" nedvojbeno zaslužuju biti analizirane od onih istraživača koji obrađuju teme iz područja filozofije znanosti, etike, ali i od onih koji su zaokupljeni istraživanjem hrvatske filozofske baštine. Naime, splitski mislilac izjavio je da se »iznad svih znanosti izdiže ona što je zovu etikom« ("supra omnes scientias eminet illa, quam ethicen vocant"). Ipak, nakon što je priznao da je u etici zastupljeno mnogo toga što su »mudro i oštroumno pronašli i obradili filozofi«, istaknuo je da se etika ne može usporediti »s onim što nam je od Boga objavljeno«, zbog čega se u "Evanđelistaru" odlučio usredotočiti na »djela i pouke Staroga i Novoga zavjeta«. Svoja stajališta o znanju i znanosti Marulić je izložio u svakoj od sveukupno sedam knjiga "Evanđelistara", pri čemu je najopširniji bio u trećem i četvrtom poglavlju treće knjige. Štoviše, četvrto poglavlje treće knjige naslovio je »De scientia divinitus tradita et sapientis officio« ili, kao što je preveo Branimir Glavičić u hrvatskom izdanju "Evanđelistara" iz 1985. godine, »O znanju koje nam je od Boga predano i o dužnosti razumna čovjeka«. U ovom sažetku izdvojit ću tek zapise koje je Marulić zabilježio u trećem poglavlju treće knjige, dakle u poglavlju »Quid sit sapientia et ubi quaerenda«, koje je Glavičić preveo »Što je razumnost i gdje je valja tražiti«. Naime, navedeno poglavlje sadrži i, primjerice, ove rečenice: »Mudrost je, kako hoće stoici, znanje i spoznavanje ("scientia et cognitio") svega božanskog i ljudskog« ; »Mudrim valja nazivati samo onoga tko se odlikuje svim duševnim dobrima te raspolaže kako znanjem tako i čestitošću« ("tam scientia sit instructus quam probitate") ; »A što je drugo znanje ("scientia") ako li ne savršena osnova ("perfecta ratio") za raspoznavanje istine od laži?« Uz to, u trećem i četvrtom poglavlju treće knjige "Evanđelistara" Marulić je razlikovao ljudsko od božanskog znanja i znanosti ("humana et divina scientia"). Pritom je, smatrajući da u suprotnom nema »ulaska u blaženstvo«, prednost pridavao onoj znanosti koja se temelji na »poznavanju Boga« ("scientiam Dei"), odnosno onom znanju »koje nam je predano od Boga« ("per scientiam divinitus nobis traditam"). Prema Marulićevu mišljenju, »sva su ostala znanja isprazna« ("caeterae omnes scientiae vanae sunt"). Sukladno takvu svjetonazoru, u trećem poglavlju treće knjige "Evanđelistara" zapisao je i, primjerice, sljedeću tvrdnju: »Znanje (znanost) koje dolazi od ljudi valja, ako se ne složi s božanskim, nazivati prije mišljenjem negoli znanjem« ("illa [scientia], quae ab hominibus est, nisi cum divina [scientia] conveniat, opinio magis dici debet quam scientia"). Zbog ovakvih stajališta i ne čudi što je, primjerice, u devetom poglavlju četvrte knjige "Evanđelistara", znači u poglavlju »De bonitate« (»O čestitosti«), istaknuo da je »znanost o Bogu naodličnija od svih znanosti« ("divinorum scientia omnium quidem scientiarum praestantissima est").

Marko Marulić; znanje; znanost; "Evanđelistar"

nije evidentirano