hrvatski

Odjeci bečke moderne u dramama Milana Ogrizovića

Hrvatska drama i kazalište tijekom moderne imalo je brojnih i plodonosnih dodira s bečkim teatarskim životom, nalazeći u njemu poticaje za vlastiti razvitak. Autor književno-teorijskom interpretacijom dijela Ogrizovićeva dramskog stvaralaštva, razotkrivši činjenicu kako se Milan Ogrizović u svom književnom opusu nije izrazio samo u jednoj određenoj stilskoj, scenskoj varijanti, nego je tijekom raznolikosti prožeo sva ona obilježja što su u hrvatskoj književnosti, ponajviše dramskoj, bila prisutna tijekom moderne - od drama naturalističkih i lirsko-simbolističkih obilježja, sve do onih kojima je predložak narodna poezija i epsko stvaralaštvo, iznalazi recentne bečke dramatičarske uzore i njihova djela takvomu Ogrizovićevu heterogenu stvaralaštvu, komparira ih i dokazuje njihovu stilsku i motivsku povezanost. Time se upozorava na zajedništvo umjetničke senzibilnosti i povijesnog zanimanja u dramskom djelu Milana Ogrizovića i bečkih dramatičara iste generacije, ponajprije onih koji su privukli posebnu pozornost zagrebačkog dramskog i kazališnog kruga s kraja 19. i početka 20. stoljeća – Hermanna Bahra, Huga von Hofmannsthala, Arthura Schnitzlera i Karla Schönherra.

Bečka moderna; Milan Ogrizović; Hermann Bahr; Hugo von Hofmannsthal; Arthur Schnitzler; Karl Schönherr; krinka; impresionizam; Heimatkunst

nije evidentirano