hrvatski

Mogućnosti liječenja neuropatske boli

Bol, neugodan individualni osjećaj koji je teško definirati, velik je problem u čitavoj svjetskoj populaciji i predstavlja veliko zdravstveno, ekonomsko i socijalno opterećenje. Bolna poruka kao zaštitni mehanizam prenosi se mijeliziranim Aδ vlaknima i nemijeliziranim C vlaknima prema središnjim dijelovima živčanog sustava. Podjelom prema svome trajanju bol može biti kratkotrajna, akutna, a ako se ne liječi može prerasti u dugotrajnu, kroničnu. Bol se prema mehanizmu nastanka dijeli na nociceptivnu, neuropatsku i psihogenu. Neuropatska bol izazvana lezijom ili bolešću somatosenzornog živčanog sustava često je neadekvatno liječena. Ona nije jedinstven entitet, a u kliničkoj praksi česti su njeni oblici kao što su dijabetička polineuropatija, postherpetička neuralgija, centralna neuropatska bol, neuralgija trigeminusa i mnogi drugi. U liječenju neuropatske boli primarni cilj je olakšanje boli i liječenje mogućih komorbiditetnih stanja, poboljšanje kvalitete života i omogućivanje aktivnog sudjelovanja u svakodnevnom životu. Farmakološki režim za svakog pacijenta mora biti individualiziran i pažljivo titriran kako bi se smanjile nuspojave. Prvolinijska farmakoterapija neuropatske bolesti obuhvaća antidepresive koji inhibiraju ponovni unos noradrenalina i serotonina, kao što su triciklički antidepresivi (TCA) i selektivni inhibitori ponovnog unosa serotonina i noradrenalina (SSNRI). Njihov analgetski učinak rezultat je povećavanja nivoa ovih monoamina u sinaptičkim pukotinama. U terapiju prve linije spadaju i antiepileptici gabapentin i njegov predlijek pregabalin, te topički lidokain. Gabapentin i pregabalin su ligandi α2-δ podjedinice kalcijskih kanala u postsinaptičkim stražnjim rogovima kralježnične moždine i inhibiraju ulazak kalcija u stanicu što rezultira smanjenjem otpuštanja ekscitatorne aminokiseline glutamata. Lidokain blokira abnormalne natrijske kanale u dermalnim nociceptorima, regulira djelovanje T-stanica i inhibira produkciju dušikovog monoksida. Lijekovi druge linije terapije propisuju se kada je rezultat liječenja terapijom prve linije nezadovoljavajući, a u nju spadaju tramadol i drugi opioidni analgetici. Oni su agonisti na μ, δ i κ opioidnim receptorima. Lijekovi treće linije terapije se propisuju s velikim oprezom jer su rezultati njihovih istraživanja kontradiktorni i nisu uvijek zadovoljavajući. To mogu biti određeni antidepresivi, neki antiepileptici, topički kapsaicin niske koncentracije, dekstrometorfan, memantin, i meksiletin. Novi lijekovi u procesu istraživanja su botulinum toksin, topički kapsaicin visoke koncentracije i lakozamid.

neuropatska bol; liječenje; novi lijekovi; smjernice

nije evidentirano