hrvatski

Strukturalni uzroci problema beskućništva u Hrvatskoj

U radu se prikazuju rezultati nastali u okviru trogodišnjeg programa „Razvoj inovativnih lokalnih programa prevencije i socijalnog uključivanja beskućnika kroz aktivnosti organizacija civilnog društva“, kojeg provodi CERANEO - Centar za razvoj neprofitnih organizacija. Opći cilj programa je razviti paket usluga za organizacije civilnog društva i osposobiti ih kako bi one prevenirale beskućništvo na lokalnim razinama, te kako bi stekle odgovarajuće vještine i znanja socijalnog uključivanja beskućnika. Specifični ciljevi programa su: • razviti okvir mjera socijalne skrbi za prevenciju rizika beskućništva ; • prirediti program mjera lokalne socijalne skrbi potrebnih za socijalno uključivanje beskućnika ; • uvidom u inozemna iskustva prenijeti izvjesne socijalne inovacije pružanja usluga organizacija civilnog društva beskućnicima • razviti kapacitete organizacija civilnog društva glede zagovaranja prava beskućnika • hrvatske organizacije civilnog društva koje skrbe o beskućnicima uključiti u europske mreže koje prakticiraju socijalnu inovaciju poput „Stanovanje prvo“ (Housing first). U ovom programu polazi se od činjenice da je pristojno i priuštivo stanovanje ključni čimbenik socijalne integracije. Do sada su istraženi i analizirani lokalni programi i politike prema socijalno ranjivim skupinama i relevantni socijalni indikatori, i to u dva izabrana grada: Zagrebu i Varaždinu. Doprinos programa unaprjeđenju lokalnih socijalnih politika je i prijevod ETHOS tipologije beskućništva i stambene isključenosti. Ovo, ali i ranija istraživanja, pokazuju kako je beskućništvo u Hrvatskoj i dalje uzrokovano strukturalnim, a manje osobnim problema. U tom smislu, jedan od ključnih problema je nedostatak stambene politike i lokalnih programa stanovanja socijalno ugroženih građana. Ranija istraživanja CERANEA pokazuju da gradovi u Hrvatskoj ne raspolažu odgovarajućim stambenim fondom za hitne slučajeve zbrinjavanja. Odredbe novog Zakona o socijalnoj skrbi, prema kojem su veliki gradovi dužni osigurati proračunska sredstva za usluge prehrane u pučkim kuhinjama i pružanje usluga prihvatilišta za beskućnike, novi su izazov za lokalne socijalne sustave. U radu će biti prikazani i glavni nalazi istraživanja, konkretno obilježja izabranih skupina u riziku socijalne isključenosti u smislu stanovanja i kvalitete života, zapošljavanja, odnosno nezaposlenosti, korištenja socijalnih usluga i drugo. Pokazuje se da bez učinkovitih socijalnih programa te u izostanku solidarnosti primarnih mreža (obitelji), ove osobe zapadaju u rizik potpune isključenosti, pa i beskućništva. Civilno društvo i državni programi pokazuju se manje značajnim izvorom socijalne zaštite. Ovi podaci zaslužuju posebnu pozornost u kontekstu skorašnjeg pridruživanja Hrvatske Europskoj uniji i očekivane internacionalizacije beskućništva.

beskućnoštvo; stambena politika; socijalno uključivanje; socijalne inovacije; Hrvatska

nije evidentirano