hrvatski

Istočnojadranski svjetionici (postanak, korijeni oblikovanja)

Uz spomen predindustrijske tradicije održavanja svjetionika uzduž istočnojadranskoga plovnog puta, rad se koncentrira na sustav pomorske signalizacije razvijen u XIX. stoljeću. Donosi se osvrt na hrvatske i talijanske publikacije koje su razmatrale ova pitanja a koje su u pravilu bile potpuno usredotočene na pomorsko-povijesni aspekt fenomena. Upozorava se i na razloge svojevrsnog kultnog statusa koji ove građevine visoke tehnologije, već tijekom izgradnje, zadobivaju u svojem, mahom nerazvijenom okruženju otoka i nepristupačnih rtova. Prigodno se naglašavaju vijesti koje potvrđuju napredni a u nekim segmentima i eksperimentalni karakter ovog grandioznog projekta. Također se podsjeća na gospodarsku važnost i politički prioritet koji je Austrija pridavala izgradnji i razvoju sustava svjetionika uzduž istočnojadranskoga plovnog puta. Za razliku od dosadašnjih pregleda, u ovom je radu težište analize na valorizaciji njihove arhitekture. Donosi se temeljna tipologija. Veća se pažnja posvećuje ranijim realizacijama u blizini Trsta, te uzduž vanjskoga plovnog puta a manja kasnijem razdoblju, u kojem je naglašenija standardizacija projekata. Upozorava se na likovni aspekt, ishodišta stila, kulturni krug iz kojeg proizlaze prvi graditelji, njegovu ideologiju, estetske kriterije koji su bitno utjecali na oblikovanje svjetionika i daljnji razvitak graditeljske manire. Kao ključni projektant početnog programa posebno je valoriziran arhitekt, pedagog i konzervator starina Pietro Nobile.

Istočni Jadran; svjetionici; tipologija; Pietro Nobile

nije evidentirano