hrvatski

Jeđupke i hrvatske povijesti književnosti

U radu je pozornost usmjerena na renesansni književni žanr – maskeratu (pokladnu liriku) unutar koje se kao zasebni oblik pojavljuju cingareske (jeđupke). U hrvatskoj su ih književnosti pisali M. Pelegrinović, S. B. Mišetić Glušac, O. Mažibradić, Nepoznati autor, a hrvatski su ih povjesničari bilježili i interpretirali. Naglašavalo se da one govore i o prošlosti, i o sadašnjosti, i o budućnosti, odnosno da odražavaju suvremena zbivanja (opasnosti od gusara), da sadrže elemente humora, vrlo bogat petrarkistički herbarij kao i elemente dramskog govora, odnosno da su neke od njih bile više nego knjiga lirike, da su bile i scenske erotske igre o zamjeni identiteta (S. P. Novak, 1997). U radu su pregledane i sistematizirane interpretacije hrvatskih jeđupki od M. Šrepela, Đ. Šurmina, Š. Ljubića, M. Medinija, B.Vodnika do S. Ježića, M. Kombola, F. Šveleca, S. P. Novaka, D. Jelčića, a ponovnim se čitanjem jeđupki provjerava održivost i tekstualna utemeljenost zapisanih književnopovijesnih konstatacija o njima.

jeđupka (cingareska), maskerata, renesansa, žanr, povijest hrvatske književnosti, M. Pelegrinović, S. B. Mišetić Glušac, O. Mažibradić, Nepoznati autor

nije evidentirano