hrvatski

Stela menzora Sempronija Fortunata iz perivoja Garagnin-Fanfogna u Trogiru

Na početku XIX. stoljeća državne vlasti diljem Europe započinju sakupljati podatke o antičkim lokalitetima i spomenicima. U Dalmaciji je pažnja posebno posvećena Saloni. O tome svjedoči imenovanje I. L. Garagnina za glavnog nadzornika za antikne spomenike i umjetničke predmete te njegovo angažiranje za prve istraživačke kampanje. Spomenike otkrivene u tim kampanjama i one koje je od ranije Garagnin posjedovao, likovno je zabilježio I. Danilo 1805. godine, a natpise je 1811. objavio I. J. Pavlović-Lučić u djelu Marmora Traguriensis. Budući da su neki od tih spomenika zagubljeni, njihova djela su jedini izvor o njima te su unatoč svim nedostacima, dragocjen za poznavanje do danas zagubljenih spomenika, ili kao što je slučaj kod stele Sempronija Fortunata, za rekoncrtukciju izgleda cjelovitog spomenika. Klesar je, ugledanjem na arhitektonske uzore, nastojao preslikati sve arhitektonske elemenate na malu nadgrobnu stelu te je načinio jedinstveni primjerak unutar te skupine nadgrobnih spomenika. Stvorivši derivat između arhitektonskih i nearhitektonskih stela, majstor je otvorio mogućnost postojanja nove skupine, pseudoarhitektonskih stela.

Ivan Luka Garagnin; Ivan Danilo; Ivan Josip Pavlović-Lučić; Salona; mensor aedificorum; ascia; pseudoarhitektonska stela

nije evidentirano