hrvatski

Salonitanske stele iz Garagninove zbirke u Trogiru

Krajem XVIII. i početkom XIX. stoljeća kada su Europi započela organizirana arheološka iskopavanja, poraslo je zanimanje austrijskih vlasti i za dalmatinske antičke lokalitete. Prvim konzervatorom (glavnim nadzornikom za antikne spomenike i umjetničke predmete) 1805. godine imenovan je Ivan Luka Garagnin. U kratkom vremenu svoje službe (travanj 1805. – kolovoz 1805.) proveo je dvije istraživačke kampanje u Saloni (na Grudinama te na prostoru amfiteatra). Uz iskopavanja vodio je i dokumentaciju nalaza. Arheološke spomenike druge kampanje naslikao je Garagninov „vještak-mjernik“ Ivan Danilo. Međutim, rezultati istraživanja nisu zadovoljili očekivanja vlasti kojoj je jedini interes bio nabavka atraktivnih antikviteta te je prestalo financiranje istraživanja i Garagninova služba. Dio spomenika upućen je vlastima u Beč, a dio je završio u Garagninovoj privatnoj zbirci. Natpise iz zbirke 1811. godine objavio je kanonik Ivan Josip Pavlović-Lučić u djelu Marmora Traguriensia. Sredinom XIX. stoljeća Th. Mommsen prilikom posjeta Dalmaciji, zabilježio je da je dio objavljenih spomenika zagubljeni te je prema Pavlovićevom djelu natpise prenio u svoj epigrafski korpus (Corpus inscriptionum Latinarum). Tom prilikom usporedio je Pavlovićev prijepis s očuvanim spomenicima, ali ne i s Danilovim crtežom. Budući da nisu sačuvani svi naslikani predmeti (od pet prikazanih stela, tri su zagubljene), Danilov crtež i Pavlovićevo tiskano djelo, jedinstven su izvor za poznavanje tih spomenika. U ovom radu nastojalo se komparacijom prikazanih stela na crtežu i u tiskanim djelima s očuvanim stelama uočiti vjerodostojnost tih, ali i kasnijih epigrafskih objava koje se odnose na ove spomenike.

Ivan Luka Garagnin; Ivan Danilo; Ivan Josip Pavlović-Lučić; istraživanje Salone; skupljanje antičkih spomenika; Marmora Traguriensia; natpisi; stela; amfiteatar

nije evidentirano