hrvatski

Biografija Andrije Torkvata Brlića

Andrija Torkvat Brlić (1826. – 1868.), hrvatski političar, jezikoslovac, publicist, poliglot i odvjetnik, gimnaziju je pohađao u Vinkovcima u Zagrebu, a studij teologije završio je u bečkom Pazmaneumu. Poznanstvo njegova oca Ignjata Alojzija Brlića s brojnim istaknutim osobama ilirskog pokreta Andriju je još kao gimnazijalca uputilo u krug oko Gajeve „Danice“, u kojoj u razdoblju 1842. - 1843. objavljuje prve pjesme. Zanimanje za politiku naročito razvija za vrijeme studija u Beču, gdje se kreće među slavenski osjećajućim intelektualcima, kako svojim vršnjacima tako i očevim poznanicima i prijateljima (Kopitar, Hanka, Karadžić, Kurelac, Strossmayer), te šalje pjesme i jezikoslovne članke u „Zoru dalmatinsku“. 1848. ga zatiče u Beču kao svršenog bogoslova i osobu od Strossmayerova i Jelačićeva povjerenja. Na Slavenskom kongresu u Pragu sudjeluje kao jedan od najaktivnijih članova južnoslavenske sekcije, a nakon prekida kongresa ostaje se s Pražanima boriti protiv Windischgrätza. Po povratku u Beč Jelačić ga upućuje u Prag, kako bi češkim i slovačkim političkim prvacima objasnio banova politička i vojna nastojanja, a potom i u Pariz, suzbijati mađarsku protuhrvatsku propagandu te za hrvatske interese pridobiti francusku diplomaciju i poljske emigrantske krugovo oko Adama Czartoryszkog. Politička neslaganja dovode do Brlićeva udaljavanja od Jelačića, i 1850. Brlićevo putovanje po Europi, s ciljem upoznavanja različitih političkih sustava, podupire Strossmayer. 1850. i 1851. Brlić je tajnik Matice ilirske. Razdoblje Bachova apsolutizma provodi prvo kao provizor Strossmayerova imanja u Đakovu, a od 1853. studirajući pravo u Beču, gdje objavljuje gramatiku „ilirskog“ jezika i dvije historiografske knjige. Od 1857. ima odvjetnički ured u Brodu. Na Saboru 1861. sudjeluje kao zastupnik Vojne krajine te vodi deputaciju krajiških zastupnika caru, moleći ga za ujedinjenje Vojne krajine s Hrvatskom i Slavonijom. Među člancima koje je objavljivao u hrvatskim novinama i časopisima od 1843. do smrti značajem se ističu oni koji se odnose na revolucionarna zbivanja 1848. - 1849., a rukopisni dnevnik koji je vodio do 1844. do 1857. važan je povijesni izvor.

Andrija Torkvat Brlić; biografija

nije evidentirano