hrvatski

Art veksilologija domaćega postsocijalizma ili zastava kao subverzivan umjetnički simbol

U članku promatram subverzivnu uporabu zastava kao izložbenoga i izvedbenoga simbola u radovima domaćih umjetnika/ica od postsocijalističkih, korporativnokapitalističkih, tranzicijskih devedesetih, s naglaskom na razdoblju od 2005. – Cvijanovićeve naci EU zastave – do 2011. godine, zaključno sa zastavom Republike Agrokor kako su je osmislile novinarke H-Altera Mašenjka Bačić i Tamara Opačić, odnosno do bijele, potopljene hrvatske zastave Bojana Šumonje (Underwater Flag, 2012). Zamjetno je pritom da umjetnici zastavu rabe kao subverzivno sredstvo ironizacije političke moći na vlasti – i to kao fiktivne, demontažne alegorijske zastave (primjerice Nemanja Cvijanović, Nada Prlja, Mašenjka Bačić i Tamara Opačić, Zoran Pavelić, Božidar Jurjević, Bojan Šumonja) ; nadalje, kao realne zastave (npr. zastave i grbovi Marka Markovića, zastave u predstavama Timbuktu i Mauzer Boruta Šeparovića, slučaj Janšine/Hrvatinove zastave) ili pak kao utopijske zastave (patchwork zastava Roberta Sošića te Božja zastava Tomislava Brajnovića i njegova oca Marčela Brajnovića).

zastava; izložbena i izvedbena zastava; aktivistička umjetnost; postsocijalizam; antropologija umjetnosti

nije evidentirano