hrvatski

Učinak utemeljitelja u populacijskoj strukturi Roma Hrvatske: analiza mikrosatelitnih polimorfizama kromosoma Y i autosoma

Ova doktorska disertacija uključuje multikomponentnu analizu 15 autosomnih mikrosatelitnih lokusa i 16 mikrosatelitnih lokusa kromosoma Y triju populacija Roma iz Hrvatske, nastanjenih u Zagrebu i okolici (n=109), u Međimurju (n=159) i Baranji (n=268). Romi su primjer reproduktivnoga izolata povećane intrapopulacijske genetičke homogenosti zbog endogamije, koja je oblikovala njihovu zalihu gena. Filogenetičkom je analizom visoke rezolucije utvrđen učinak utemeljitelja pri stvaranju romskih grupa, koji je uz snažno djelovanje genskoga pomaka doveo do izrazite diferencijacije, odnosno substrukturiranosti triju romskih populacija u Hrvatskoj. Zbog jačega je djelovanja genskoga pomaka substrukturiranost izraženija kod biljega kromosoma Y, nego kod autosomnih biljega. Utvrđena je veća genetička raznolikost triju romskih populacija iz Hrvatske u odnosu na ostale romske populacije, nego na europske većinske populacije, kao i manja genetička raznolikost s obzirom na ukupnu indijsku populaciju. Romi iz Hrvatske genetički su najsličniji Romima iz Slovačke, a zbog sociokulturne izoliranosti nije uočen tok gena iz većinske populacije Hrvatske. Od indijskih populacija uočena je najveća genetička sličnost triju istraživanih romskih populacija s kastama Balmiki i Iyengar, koja ukazuje na visoku zastupljenost parentalne indijske zalihe gena. Ukazujući na substrukturiranost triju romskih populacija iz Hrvatske, provedeno je istraživanje dopunilo spoznaje o utjecaju mikroevolucijskih čimbenika, poput učinka utemeljitelja i uskoga grla, te genskoga pomaka na mikrosatelitne lokuse i njihovu ulogu u substrukturiranosti populacija.

mikrosateliti ; kromosom Y ; autosomni biljezi ; Romi ; genetička struktura ; genetička raznolikost ; učinak utemeljitelja ; genski pomak ; endogamija

nije evidentirano