hrvatski

Samostan sv. Nikole u Trogiru - Razvoj jugoistočnog dijela grada

Samostan sv. Nikole u Trogiru smo istraživali kroz povijesne okolnosti i razloge utemeljenja benediktinskih samostana u dalmatinskim gradovima u sklopu crkvene reforme u XI. st. Istaknuta je ključna uloga biskupa Ivana 1064. godine u osnivanju ženskog benediktinskog samostana te specifičnosti ženskog klauzurnog samostana ustrojenog prema Pravilu sv. Benedikta. Drugi je aspekt rada prostorna analiza samostanskog sklopa s valorizacijom starijih struktura, te formalno-stilska analiza arhitektonske skulpture dvorišta uz usporedbu s produkcijom katedralne klesarske radionice s konca XIII. i prve pol. XIV. st. Istraživanja u sklopu samostana sv. Nikole, koji od luke prodire duboko u gradsku jezgru, ustanovila su četiri različita vremenska segmenta gradskih zidina i prvi je put potvrđen položaj helenističkog bedema Tragurija. Urbanizam srednjovjekovnog Trogira obilježen je jakom tradicijom antike kada je na otočiću zacrtan osnovni oblik ortogonalnog grada s pravilnim helenističkim blokovima i kasnoantičkim pregradnjama. Za razliku od ranije obrađenih rubnih sklopova koji se nižu od samostana sv. Nikole, preko Biskupije, samostana sv. Ivana Krstitelja do gradske vijećnice i koji se rasterom prilagođavaju zaobljenom obodu grada, u središtu jugoistočnog dijela je sačuvana helenistička ortogonalna shema. Prostorna analiza jugoistočnog dijela grada potvrđuje da je Trogir izrazit primjer aktivnog razvoja grada s kontinuitetom i visokim dometima u svim povijesnim razdobljima.

Trogir; benediktinski samostan; urbana arheologija; urbanistički razvoj; arhitektonska plastika

nije evidentirano