hrvatski

Komparativna metoda i filološke analize novovjekovnih hrvatskoglagoljskih tekstova

Paradigma koja se dosad primjenjivala u filološkoj analizi hrvatskoglagoljskih srednjovjekovnih tekstova temeljila se na komparativnu proučavanju tekstova na horizontalnoj (stilska raslojenost) i vertikalnoj (jezični i tekstološki razvoj unutar pojedinoga žanra) ravni. Najčešće je cilj takvih pristupa bio opis stilskoga rekvizitarija tekstova, temeljen na proučavanju funkcije jezičnih sredstava, ili određenje jezika s obzirom na udio staroslavenskih i starohrvatskih elemenata, nerijetko uz kvantificiranje gramatičkih podataka. No književni je jezik u ranome novovjekovlju, odnosno 16. stoljeću, uvjetovan novim povijesnim okvirima, pa takva istraživanja moraju uvažiti i neke nove parametre, kao što su primjerice izmijenjena autorska uloga i šira uporaba tiska, nova uloga staroslavenskoga jezika, tada već znatnije diferencirana narječja i dr. U izlaganju će se razmatrati ograničenja u primjeni dosadašnjih metodoloških modela na obradu tekstova ranoga novovjekovlja i pokušati osvijetliti njihova primjerenost. Pokušat će se odgovoriti na pitanja kakav je doseg komparatistike u proučavanju književnoga jezika toga razdoblja, zadržava li ona primat u metodologiji, je li dostatno izmijeniti njezina polazišta i teorijske postavke u odnosu na tradicionalnu paradigmu ili je nužno izgraditi potpuno nov metodološki okvir, u kolikoj je mjeri ona (bila) ovisna o nacionalnoj znanstvenoj politici i dr.

komparativna metoda; hrvatskoglagoljski tekstovi; liturgijski tekstovi; novi vijek

nije evidentirano