hrvatski

Estetika i pojam ljepote Alberta Halera

Albert Haler (188.-1945.), baveći se najprije kritikom i književnom poviješću, objavio je 1920. članak O estetici B. Crocea nakon kojega je težište svoga djelovanja posvetio estetici. Kao pristaša Croceovih estetičkih nazora nije bio epigon, nego je u nizu posebnih rasprava i polemika razvijao vlastito kročeansko stajalište. Smatrajući da umjetnost i umjetničko djelo bitno konstituiraju samo estetičke, a ne ma koje druge osobine, bio je protivnik svakog sociologizma, psihologizma i uopće svakog pozitivizma, te je tako bio ranim (neshvaćenim!) dionikom sebi suvremenih estetičkih strujanja u svijetu, koja su kasnije označena kao "antipozitivistička pobuna". Umjetničko stvaranje definira kao "duhovni akt čuvstveno-imaginativne, afektivno-fantazijske prirode". Niz svojih rasprava sabaro je u sustavnu cjelinu knjige pod naslovom Doživljaj ljepote, koja je izišla tek 1943. i - što je zanimljiva "slučajnost" - točno četrdeset godina nakon knjige Franje pl. Markovića naslovljene Razvoj i sustav obćenite estetike. Bizaran je podatak da Haler u knjizi kojoj naslov sardži pojam ljepote tek dotiče određenje tog pojma. Učinio je takvo pobliže određenje pišući posebnu raspravu Ljepota, 1042., nepokolebljivo vjerujući u povezanost ljepote i umjentosti tvrdeći kako se ljepota nalazi "u projekciji čuvstva u neizmjernost i vječnost sveljudskoga". Haler, naime, smatra da je "trojstvo Istine, Ljepote i Dobrote" "bitna kakvoća ljudskosti" jer, po Haleru, "bez Lijepoga, Istinitoga i Dobroga, bez umjetnosti, bez misli i bez ćudorednosti nema ni čovjeka u pravom smislu riječi". Stjecajem nesretnih povijesnih (pretežno političko-ideoloških) okolnosti prema Halerovoj estetici u Hrvatskoj desetljećima je bio nametnut negativan stav. Iz pozicije svršetka 20. stoljeća potrebno je stoga bez predrasuda u pozitivnom pristupu afirmativno-kritički razumjeti Halerove estetičke intencije, kao što mu valja priznati da je bio jedan od malobrojnih šekspirologa u Hrvatskoj i tvorac originalnog interpretativnog pristupa Shakespearovu opusu, koji bismo smjeli uvjetno imenovati "lisrkom dramaturgijom". Važnost i utjecaj Halerovih teorijskih pogleda na umjetnost, po kijima je on integralnim dionikom snažnih europskih kretanja, bili su u estetici, književnoj teoriji i dramaturgiji znatno veći, pa i dublji nego što mu to priznaje hrvatska historiografija.

kritika; estetika; pojam ljepote; umjetnost; teorija; literratura; humanitet; duhovnost; kročeanizam; Doživljaj ljepote; intuicija; lirika; lirska dramaturgija; čuvstvo; mašta

nije evidentirano