Nalazite se na CroRIS probnoj okolini. Ovdje evidentirani podaci neće biti pohranjeni u Informacijskom sustavu znanosti RH. Ako je ovo greška, CroRIS produkcijskoj okolini moguće je pristupi putem poveznice www.croris.hr
izvor podataka: crosbi !

Problemi neoromaničkoga opusa Hermana Bolléa (CROSBI ID 189081)

Prilog u časopisu | izvorni znanstveni rad | međunarodna recenzija

Damjanović, Dragan Problemi neoromaničkoga opusa Hermana Bolléa // Prostor : znanstveni časopis za arhitekturu i urbanizam, 20 (2012), 2 (44); 264-281

Podaci o odgovornosti

Damjanović, Dragan

hrvatski

Problemi neoromaničkoga opusa Hermana Bolléa

Sakralnom arhitekturom Hrvatske od pojave historicizma, dakle od sredine 19. stoljeća, dominirao je takozvani Rundbogenstil, stil oblog luka, koji je u sebe uključivao motive raznih stilskih epoha, s prevladavajućim elementima neoromanike. Tek pojavom visokog historicizma, krajem 1860-ih i tijekom 1870-ih godina, ponajprije zahvaljujući djelovanju Friedricha Schmidta i njegovih učenika, gotika počinje potpuno dominirati sakralnom arhitekturom za katolike i protestante. Neoromanika gubi na važnosti, no i dalje se nastavlja javljati, iako u neusporedivo manjemu broju slučajeva u odnosu na sredinu stoljeća. U raznim varijantama neoromaničkog stila projektirali su ponajprije brojni inženjeri i građevinari zaposleni pri organima vlasti toga vremena u Hrvatskoj, no nekoliko zanimljivih neoromaničkih građevina susrećemo i u opusu Hermana Bolléa. Bolléove neoromaničke realizacije ističu se velikim oscilacijama u primijenjenim rješenjima, stilskim lutanjima, a često se javlja kombiniranje elemenata različitih stilova. Eklektičnost Bolléove neoromanike nije iznimna u njegovome opusu – kombinacija elemenata različitih stilova javlja se i u radovima ovoga arhitekta u neobizantskom stilu. Neobizantski projekti pokazuju, međutim, priličnu dosljednost u korištenju arhitektonskog jezika, dok s opusom u neoromaničkom stilu to neće biti slučaj – gotovo je svaka građevina koju je projektirao u ovome stilu obilježena posebnim stilskim rješenjem. Nesumnjivo je to posljedica, s jedne strane, nedovoljnog poznavanja arhitektonskog jezika romanike, a s druge strane čini se i okolnosti što su se pojedine građevine, zbog nepoznavanja izvora, pripisivale bez pogovora Bolléu. Nesumnjivo zbog „samoukosti“ Bolléovu neoromaniku karakterizira i djelomično oslanjanje i na arhitekturu Rundbogenstila, te općenito romantičnog historicizma sredine 19. stoljeća. Slabo poznavanje jezika romanike čudi budući da je Bollé odrastao u Kölnu, gradu s izrazito bogatom romaničkom baštinom, i to u neposrednoj blizini crkve sv. Gereona (u kući u St. Apern-Straße 32), jedne od najvažnijih romaničkih spomenika grada i cijele Njemačke. Kako se, međutim, obrazovao u vrijeme kada je gotika potpuno trijumfirala na polju sakralne arhitekture, pa je u ateljeima Heinricha Wiethasea i Friedricha von Schmidta imao prilike (na)učiti ponajprije oblikovni jezik ovoga stila, (odnosno na polju javne arhitekture oblikovni jezik talijanske i njemačke renesanse), svoju je verziju neoromanike morao razviti nakon preseljenja u Zagreb očito na temelju sjećanja, i, eventualno, preko publikacija o povijesti arhitekture. U Bolléovom opusu neoromanika se javlja u svim fazama njegova stvaralaštva, ukoliko je on doista autor svih neoromaničkih građevina koje mu se pripisuju. Najranije se javlja pri restauraciji kapele Majke Božje Snježne na Tekijama kod Petrovaradina. Riječ je o jednom od najvažnijih hodočasničkih centara tadašnje Đakovačko-srijemske biskupije. Sagrađena je kao džamija za osmanske vladavine Srijemom. Krajem 17. stoljeća pretvorena je u crkvu, a tijekom 18. stoljeća je barokizirana. Restaurirana je 1880. – 1881. Dograđeno joj je dvotoranjsko pročelje, po uzoru na pročelje đakovačke katedrale, te sakristija, a na dijelu kapele koji je bio džamija dograđen je visoki tambur s kupolom. Dio izvora projekte za restauraciju pripisuje Bolléu, a dio novosadskom graditelju Georgu Molnáru. Bollé se neće okrenuti neoromaničkom stilu ponovno sve do sredine 1880-ih, kada (1885.) projektira novu kanoničku kuriju na Kaptolu 21 u Zagrebu. Ova je kurija jedina njegova neoromanička građevina izvedena s Rohbau pročeljem prekrivenim fasadnom opekom. Zagrebački kanonici angažirat će ga potom 1888. – 1889. na obnovi župne crkve u selu Resniku, smještenom nedaleko Zagreba, koja je stradala u potresu 1880., kojoj će nadograditi zvonik u romaničkom stilu i temeljito preoblikovati njezina barokna pročelja. Unutar ogromnoga Bolléovoga opusa neoromanika će i nakon 1880-ih ostati stil koji se rijetko pojavljuje. Svakih nekoliko godina može se ipak naći pokoja građevina koja se približuje svojim oblikovnim rješenjem ovom stilu. Početkom 1890-ih Bollé tako gradi gotovo u isto vrijeme novu župnu crkvu u Šišljaviću te restaurira župnu crkvu u Velikoj Gorici. Šišljavićka crkva, podignuta 1892. – 1893. jasno ukazuje na izrazitu eklektičnost njegove neoromanike. U raščlambi njezinih bočnih pročelja prevladava tako neka vrsta simplificiranog klasicizma ili renesanse. Restauracija crkve u Velikoj Gorici (izvedena 1892. – 1893.), poput restauracije petrovaradinske kapele, vjerojatno nije u cijelosti izvedena prema Bolléovim projektima. Staroj baroknoj građevini iz 17. stoljeća u potpunosti su preoblikovana pročelja u neoromaničkom stilu, osobito glavno, na kojemu je povišen zvonik i dograđena dva manja tornja sa strane. Arhivski izvori pokazuju kako je izvedbeni projekt za restauraciju djelo lokalnog graditelja Koste Tomca, koji se možda nadovezao na prvotne Bolléove projekte. Posljednji neoromanički Bolléov projekt, kompleks vojnog groblja u Karlovcu, ujedno je i najbolje njegovo djelo u ovome stilu. Osim toga riječ je o najvažnijem realiziranom projektu završne faze Bolléove karijere i ujedno jednom od najvažnijih spomenika podignutih vezano za Prvi svjetski rat u Hrvatskoj. Podignuto je između 1915. i 1918. zalaganjem lokalnog Crvenog križa. Stilsko rješenje arkada i kapele unutar Bolléova su opusa doista iznimni. Eklektičnost koja se mogla uočiti na svim ostalim neoromaničkim radovima ovoga arhitekta se ne javlja. Radi se nesumnjivo o jednoj od najznačajnijih realizacija zakašnjeloga historicizma u Hrvatskoj, pa ne čudi da se uz njega bar djelomično može vezati ime Bolléovog najupornijeg zagovornika u Hrvatskoj povjesničara umjetnosti Ise Kršnjavoga. Bollé je razglednicu s reproduciranim projektom groblja poslao Kršnjavome, koji se kasnije vrlo pohvalno izrazio o arhitektonskom rješenju, očito priželjkujući da i Zagreb dobije ratni spomenik ovakvog stilskog rješenja i monumentalnosti. Kako je realizacija kompleksa stajala pod neposrednim patronatstvom hrvatskog bana još jednom se u Bolléovoj karijeri pokazalo kako ga vlasti u Hrvatskoj doživljavaju kao svojega čovjeka kojemu se mogu povjeriti i ovakvi zadaci velikog simboličkog značaja.

Herman Bollé; Historicizam; Neoromanika; Petrovaradin; Tekije; kapela Majke Božje Snježne; Velika Gorica; Karlovac; vojno groblje; Resnik; Šišljavić

nije evidentirano

engleski

Problems of Herman Bollé’s Neo-Romanesque Architecture

nije evidentirano

Herman Bollé; Historicism; Neo-Romanesque; Petrovaradin; Tekije; Chapel of Our Lady of Snow; Velika Gorica; Karlovac; military graveyard; Resnik; Šišljavić

nije evidentirano

Podaci o izdanju

20 (2 (44))

2012.

264-281

objavljeno

1330-0652

Povezanost rada

Arhitektura i urbanizam, Povijest, Povijest umjetnosti

Poveznice
Indeksiranost