hrvatski

Evaluacija indikacija za primjenu parenteralne prehrane kod pacijenata liječenih u Intenzivnoj skrbi

Uvod: U Jedinici intenzivne skrbi Interne Klinike KB Merkur u Zagrebu liječe se najteži bolesnici internističkih disclipina. Kako kod takovih bolesnika često nije moguće enteralnim putem omogućiti unos hrane, te se tada poseže za parenteralnom prehranom. Naravno da je pri tome uvijek važno razmotriti prave indikacije za primjenu parenteralne prehrane zbog mogućih komplikacija koje ona donosi. Cilj ovog rada je bio utvrditi i evaluirati indikacije za parenteralnu prehranu te prikazati koje su najčešće bolesti (kod pacijenata liječenih u našoj Intenzivnoj jedinici) koje zahtijevaju primjenu parenteralnu prehranu te utvrditi komplikacije koje iz takovog tretamana proizlaze. Bolesnici i metode: Tijekom 1999.godine u Jedinici intenzivne skrbi Interne Klinike KB Merkur u Zagrebu liječeno je 606 bolesnika od toga 289 (47, 6 posto) bolesnika bilo je na parenteralnoj prehrani. Svi bolesnici koji su bili na parenteralnoj prehrani imali su centralni venski kateter te je svakodnevno mjeren centralni venski tlak. Također je kod svih bolesnika mjerena satna diureza, a također i vršen i kardiorespiratorni nadzor. Prije započete parenteralne prehrane uzeti su svi bikenmijski paremetri, a nakon 48 sati po započetoj terapiji, te nakon 4 i 8 dana terapije, kontrolirane su slijedeća pretrage: serumska glukoza, trigliceridi, albumini, transferin, magnezij, fosfor, kalcij, aminotransferaze, bilirubin, albumini. Elektroliti te eritrociti i leukociti kontrolirani su svakodnevno, kao i acidobazni status. Prosječni boravak pacijenta u jedinici Intenzivne skrbi bio je 10, 4 dana. Rezultati: U našem radu najčešće indikacije za primjenu parenteralne prehrane kod 146 (50, 21 posto) bolesnika bile su bolesti probavnog sustava, zatim neoplazme kod 58 (20, 30 posto )bolesnika. Kod 82 (28, 27 posto) bolesnika indikacija za parenteralnu prehranu bila je klinička slika teške sepse, a kod 3 bolesnika(1, 02 posto) radilo se o trovanju kaustičnim sredstvima u namjeri suicida. U toku parenteralne prehrane imali smo samo kod jednog bolesnika infekciju kava katetra (svaki izvađeni centralni venski kateter bio je mikrobiološki obrađen)(te kod jednog bolesnika s multiorganskim zatajivanjem, ireverzibilnu laktičnu acidozu. Inače najčešće komplikacije kod naših pacijenata koji su bili na parenteralnoj prehrani bile su: hipokalemija, hiponatremija, hiperglikemija te povećanje jetrenih enzima. Zaključak: Pažljivim praćenjam bolesnika u Jedinici intenzivne skrbi je moguće pravovremeno donijeti indikaciju za potrebom liječenja pareteralnom prehranom te tako maksimalno izbjeći moguće komplikacije koje iz toga liječenja proizlaze.

otalna perenteralna prehrana; intenzivna skrb

nije evidentirano