hrvatski

Hrvatska čitanja poljske romantične drame

Članak se bavi recepcijom poljske romantične drame u Hrvatskoj. Pjesnici i "proroci" Adam Mickiewicz, Juliusz Słowacki i Zygmunt Krasiński bili su u matičnoj sredini predmetom različitih i u mnogočemu suprotstavljenih kultova koji su utjecali i na karakter hrvatske recepcije. To se posebno odnosi na dramu koja je u strategiji njihova djelovanja imala posebno značenje. "Čitanja" hrvatskih kritičara izlažu se i provjeravaju u dva koda: u aspektu osnovnih strukturnih osobina romantične drame - fantastičnosti, fragmentarnosti, otvorenosti, genološke bastardnosti i sl. - te u odnosu prema njenoj poljskoj idejnoj posebnosti: mesijanizmu. Ustvrđuju se kvalitativne razlike u procesu njihova primanja i razumijevanja, ovisno o "stupnju komplikacije" tih dvaju aspekata, pri čemu Mickiewicz i Krasiński imaju, uza sve redukcije, relativno "dobru prođu", dok je Słowacki, usprkos svom modernističkom apogeju, ostao uvelike neshvaćen. I dok mesijanizam, upregnut u funkcionalne "horizonte očekivanja" hrvatskih čitača, izaziva dobronamjerne replike, strukturalne osobine te drame za hrvatske čitače - uz časne iznimke - predstavljaju gotovo nepremostivu prepreku. U osnovi to je rezultat neprisutnosti romantične drame na repertoaru hrvatskih kazališta, odnosno nepripravnosti kritičke svijesti na antiaristotelovsku "pobunu".

romantizam; drama; poljska književnost; recepcija

nije evidentirano