hrvatski

Kompetencije odgojitelja djece rane i predškolske dobi za inkluzivnu praksu

Smisao ovoga rada je analiza manifestiranja profesionalnih kompetencija odgojitelja djece rane i predškolske dobi za kvalitetnu inkluzivnu praksu u hrvatskim predškolskim ustanovama. Osnova rada je hipoteza da se uz višu razinu manifestiranja profesionalnih kompetencija odgojitelja značajnih za inkluzivnu praksu ranog i predškolskog odgoja i obrazovanja vezuje uspješnije socijalno funkcioniranje djece s posebnim potrebama. Hipoteza je provjerena manjim istraživanjem provedenom putem procjena 93 odgojitelja i djece s posebnim potrebama u hrvatskim vrtićima. Faktorskim analizama je utvrđeno da su među kompetencijama odgojitelja osobito važne suradnja s obiteljima i stručnjacima, usklađivanje kurikuluma s individualnim potrebama djece, promicanje inkluzivne kulture u vrtiću i aktivno sudjelovanje odgojitelja u procjenama posebnih potreba djece. U pogledu socijalnog funkcioniranja djece pokazalo se da su njihova osnovna obilježja neprilagođeno/integrirano ponašanje te razina primjerenosti psihosocijalnog razvoja djeteta. Dobiveni rezultati potvrdili su postavljenu hipotezu. Utvrđeno je, nadalje, da se odgojitelji međusobno znatno razlikuju u stupnju manifestiranja profesionalnih kompetencija za inkluzivnu praksu te da djeca s posebnim potrebama mogu, ali ne moraju imati socijalizacijske teškoće. S time u vezi autorica nudi smjernice za unaprjeđivanje inkluzivne prakse u hrvatskim predškolskim ustanovama.

kompetencije odgojitelja predškolske djece; inkluzivna praksa; socijalno funkcioniranje djece s posebnim potrebama

nije evidentirano