hrvatski

Doprinos Alberta Velikoga dijalogu filozofije i teologije

Povjesničari filozofije se donekle slažu da je prvotna zasluga Alberta Velikoga što je jasno odredio razliku između filozofije i teologije, davši filozofiji njezinu dugo negiranu autonomiju i kompetentnost na njezinu području istraživanja istine. Autor najprije prikazuje konfliktni filozofsko-teološki kontekst u kojem se je našao «doctor universalis» kad su mnogi teolozi i biskupi upozoravali na opasnost uvođenja filozofije u teologiju. Jedna od Albertovih zasluga je i ta što se borio i izborio za dostojno mjesto filozofije u programu studija dominikanskog Reda. Autor zatim donosi pregled podjele znanosti što pokazuje gigantsko djelo što ga je Albert Veliki ostvario. Vrlo odvažno Albert ističe osamostaljenje profanih znanosti, jasno odjeljuje filozofiju od teologije, dajući svakoj automni status, određuje njihove predmete i metodu istraživanja. To osamostaljenje nimalo ne šteti teologiji, nego će dapače, ističe Albert, i njoj samoj to biti od koristi. Tri su odlučujuće točke po kojima teologiju razlikuje od ostalih znanosti: materijalni objekt, formani objekt i principi znanosti. Odjeljujući filozofiju od teologije, Albert je uvjeren da se razum ne protivi vjeri. Ističe važnost sudjelovanja razuma u tumačenju vjerskih istina da bi se bolje upoznalo ono što se vjeruje. Stoga i tvrdi da je Bog predmet filozofskog istraživanja. Bog je predmet i filozofije i teologije. Stoga članak na kraju prikazuje postojanje Boga kao mjesto dijaloga filozofije i teologije. Prikazavši puteve kojima su filozofi dokazivali da Bog postoji, autor se zaustavlja samo na jednom od puteva, putu kojem je gibanje polazište (ex parte motu).

Albert Veliki, teologija, filozofija, Bog, postojanje, dokaz, gibanje

članak je objavljen i kao poseban otisak (separat).