hrvatski

Cirkonij-oksidna keramika u fiksnoj protetici

Keramika je bila jedan od prvih umijetnih materijala koji se javlja u stomatologiji. Zbog krhkosti, keramika se nije mogla samostalno koristiti za izradu većih protetskih konstrukcija pa su daljnja istraživanja bila usmijerena ojačavanju keramike dodavanjem različitih kemijskih elemenata kako bi se dobila što sličnija mehanička svojstva metala, a zadržala estetska svojstva keramike. Cirkonijev-oksid, odnosno dioksid (ZrO2) otkriven je tek krajem 18. stoljeća. Nakon otkrića cirkonijev dioksid bio je dugo vremena pomiješan sa rijetkim zemljanim oksidima korišten kao pigment za keramiku, a tek kasnije je počela njegova upotreba kao dodatka keramici. Cirkonijev se dioksid pojavljuje u tri oblika: monoklinskom (M), tetragonskom (T) i kubnom (C). Nestabilnom cirkonij dioksidu dodaje se u određenom postotku magnezijev i itrijev oksid radi potpune ili djelomične stabilizacije i time omogućuje primjena u stomatologiji. U stomatologiji se danas cirkonijeva keramika koristi za izradu krunica, mostova, konfekcijskih kolčića i nadogradnji na implantatima. Za izradu krunica i mostova cirkonijeva keramika dolazi u kliničku upotrebu kao industrijski izrađen materijal. Zbog ovakvog industrijskog postupka najčešće se obrađuje CAD/CAM tehnikom. Cirkonij-keramički konfekcijski kolčići dolaze kao gotovi proizvodi i najnoviji su keramički intrakanalni sustavi. Zbog boje i mehaničkih svojstava cirkonijevi kolčići se danas smatraju dobrim rješenjem za estetsku rehabilitaciju endodontski tretiranih zubi u fronti.

Cirkonij-oksidna keramika ; CAD-CAM

nije evidentirano