hrvatski

Serološka dijagnostika H. pylori infekcije

Infekcija H. pylori želučane sluznice uzrokuje lokalni i sustavni odgovor koji, između ostalog, karakteriziraju povečane razine humoralnih i skretornih specifičnih protutijela. Najviše razine IgG i IgA protutijela prisutna su već nakon tri tjedna od ucijepljivanja bakterija i većinom ostaju nepromjenjena godinama, odnosno tijekom trajanja infekcije. Iako se IgA vežu za površinu bakterijske stanice i inhibiraju njenu adheziju za prijemljive stanice domaćina, taj obrambeni mehanizam je nedostatan u sprečavanju pojave reinfekacije. Za svaku patogenzu dugotrajne, kronične, infekcije neobično je važno uspostaviti određenu ravnotežu odnsa između domaćina i mikroorganizma. U nekih osoba komplikacije infekcije Helicobacterom mogu biti po život opasne, ali to je iznimno rijetko u usporedbi s ukupnom prevalencijom H. pylori. Osim toga, smrtni ishodi takvih infekcija uglavnom se javljaju u kasnijoj životnoj dobi pa prenošenje i preživljvanje H. pylori nije upitno. Ako su obrambene rekcije domaćina neučinkovite, tada infekcija traje duže (doživotno), razvija se polagano, a znakovi bolesti se javljaju u nepravilnim vremenskim razmacim i različite su jačine. (intenziteta). Spoznaja o tvrbi specifičnih protutijela utjecala je na razvoj seroloških metoda. Zahvaljujući komercijalnim pripravcima pročišćenih bakterijskih antigena, koje se koriste u raznovrsnim serološkim postupcima ( aglutinacija, vezanje komplementa, imunoenzimska i imunofluorescentna metoda) moguće je otkriti prisutnost specifičnih protutijela za H. pylori u različitim uzorcima (serum, slina) zaraženog domaćina. Imunoenzimski postupak je temeljna i najčešće korištena labaratorijska metoda u otkrivanju specifičnih protutijela za antigene H. pylori. Tim je prostupkom moguće kvalititvno i kvantitativno odrediti razine različitih imunoglobulinskih klasa specifičnih protutijela za H. pylori u skoro svih zaraženih bolesnika. Bez obzira na biološki značaj tvorbe specifičnih protutijela za H. pylori, serološke metode omogućuju: a) otkrivanje postojeće infekcija, b) praćenje učinka provedene terapije, zatim c) izvođenje epidemioloških studija , te d) istraživanje patogeneze infekcije H. pylori. Nadalje, u odnosu na druge metode dijagnostike H. pylori , serološki postupci su zanimljivi i značajni zbog jednostavnog izvođenja, ekonomičnosti i nevelike neugodnosti postupka za bolesnika.

seroprevalencija; Helicobacter pylori; Hrvatska

nije evidentirano