hrvatski

Književni minimalizam

Knjiga se u prvome - teorijekome - dijelu usredotočuje na istraživanje književnih oblika koji se sastoje od minimalna broja verbalnih sastavnica. Među takvima se dvorječja i trorječja - kao najmanja moguća jezičnoumjetnička djela. U vezi s tim propituje se odnos riječi, rečenice, teksta i jezika ; postavlja se aksiom dvočlanosti kao strukturne i funkcionalne osnove mikrotekstova ; pokreće se problem usustavljivanja minimalističkih govornih žanrova. U drugome, analitičkome dijelu knjige posebna se pozornost posvećuje poetici vica, grafitima i njihovoj ucijepljenosti u gradski prostor, fenomenologiji psovke, antinomijama i paradoksima, poslovicama. U treći, završni dio knjige uvršteni su minieseji posvećeni različitim temama: Glas, Gundinci, Iluzija, Kuća, Mali oglasnik, Negacija, Polemika, Sat, Teoretičar.

minimalistički književni žanrovi; dvorječje; vic; grafiti; bećarac; psovka; paradoks; poslovica; miniesej

nije evidentirano