hrvatski

Slamnigov postmoderni bijeg

Slamnigov roman Bolja polovica hrabrosti, koji je u hrvatskoj književnoj znanosti i kritici istovremeno promatran kao vrhunac modernističke poetike hrvatske proze pedesetih i šezdesetih godina dvadesetog stoljeća, ali i kao „nulta točka hrvatske postmoderne fikcije“ (K. Nemec), zauzima osobito mjesto u povijesti suvremenog hrvatskog romana. U Slamnigovoj inauguraciji postmoderne paradigme znakovita je i pojava u onodobnoj prozi učestalog motiva „evazije“ (A. Flaker), koji ujedno postaje posljednjom etapom metatekstualne konstrukcije njegova pripovjednog svijeta. U analizi "Bolje polovice hrabrosti" kao postmodernoga metafikcijskog romana nastoji se promotriti na koji je način u Slamnigovu tekstu preobražen kako jedan od ključnih motiva hrvatske modernističke proze, tako i njezina cjelokupna paradigma, drugim riječima, na koji je način Flaksov bijeg otvorio novo poglavlje u povijesti suvremenog hrvatskog romana.

postmodernizam; pripovijedanje; motiv bijega

nije evidentirano