hrvatski

Tramuntana. Nasljeđe za budućnost. Revitalizacija Tramuntane uz očuvanje prirode, kulture i izvornih vrijednosti tradicijskog gospodarstva

Pojam održivog razvitka pojavljuje se prije gotovo dvadesetak godina i ukratko označava takvo gospodarenje okolišom koje omogućava suživot čojveka i prirodne okoline, biljnih i životinjskih vrsta, te kulturno-povijesnog nasljeđa. Održivi razvitak označava racionalno uživanje i korištenje prirodnih i kulutroloških resursa koje će omogućiti opstanak budućih generacija u što kvalitetnijem nasljeđu. Cilj održivog razvitka upravo zbog toga nikada nije dosezljiv jer se svodi na neprekidno poboljšavanje uvjeta života uz očuvanje resursa. Smisao je održivog razvitka da upravo sami neposredni korisnici resursa postanu i izravni zaštitari i čuvari prirodnog i kulturno-povijesnog nasljeđa, te da se pri tome sami suprostavljaju svakom pokušaju devastacije vlastita okoliša. Otočna je sredina izuzetno osjetljiva na sve zahvate čovjeka. Biološka raznolikost otoka Cresa sa oko 1300 različitih biljnih vrsta i mnoštvom rijetkih i ugroženih životinjskih vrsta od kojih je najprepoznatljivi svakako bjeloglavi sup (Gyps fulvus) sačuvana je do danas zbog slabe naseljenosti otoka (svega 8 stanovnika na četvorni kilometar) te slabog ljudskog utjecaja, ali i zbog tradicionalnog načina gospodarenja kao što je ekstenzivno ovčarstvo. Negativni povijesni proces depopulacije, doveo je pak otok na rub postojećih egzistencijalnih mogućnosti. Naime, sve je veći broj napuštenih sela i staračkih domaćinstava nemoćnih da nastave sa tradicionalnim gospodarstvom. Val depopulacije koji je zahvatio otok naročito poslije drugog svjetskog rata uvjetovao je smanjenje broja ljudi na otoku, a time i broja ovčara i poljoprivrednika. Pašnjaci su počeli zarastati smrekom (Juniperus oxicedrus), pri čemu se onemogućava rast drugih biljnih vrsta, nemogućnost ispaše preostalog broja ovaca koji je u međuvremenu spao s 25000 na oko svega 5000 ovaca u vlasništvu Poljoprivredne zadruge Cres i nekoliko tisuća u privatnom vlasništvu. Nasuprot tome od 1983. godine na krajnjim dijelovima otoka (Tramuntan i Punta Križa), opstoje lovište s alohtonim životinjskim vrstama, (jeleni lopatari i divlje svinje), koje se zbog neispravne ograde lovišta kreću po cijelom otoku i uništavaju floru otoka koja nije prilagođena takvim životinjskim vrstama, čime se ujedno narušava biološke raznolikosti otoka.Planom održivog razvitka potrebno je razraditi smjernice za razvoj otoka koji će i nadalje omogućavati opstanak prirodnog i kulturno-povijesnog nasljeđa u onakvom obliku i količini koje smo naslijedili od predhodnih generacija, ali i stvoriti mogućnosti za ostanak mladih na otoku kao i povratak i naseljavanje novih stanovnika u onoj mjeri koliko to dopuštaju otočni resursi jer je upravo smisao održivog razvitka da odredi optimalne mjere, tj. balans između broja stanovnika, njihovih aktivnosti i prirodnog okoliša. Otok Cres upravo se može podičiti tradicijom takvog mješovitog oblika gospodarenja koje se obično temelji na obiteljskom gospodarstvu gdje su članovi obitelji uključeni i u ovčarstvo, maslinarstvo, ribarstvo i proizvodnju prehrambenih i obrtničkih proizvoda. To trebaju biti temelji za poboljšanje kvalitete života na otoku svih slijedećih generacija.

Revitalizacija otoka; zaštita prirode; tradicionalno gospodarenje; otok Cres

nije evidentirano