hrvatski

Morfometrijska obilježja čaglja (Canis aureus L.) na području istočne Hrvatske

Tijekom prve polovice 19. stoljeća čagalj je stalno obitavao na području jugoistočne i srednje Europe. Zbog naglog pada brojnosti, čagalj izumire na većem području Europe krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Preživjele su neznatne populacije na području današnje Bugarske (tzv. crnomorska populacija), te mediteranska populacija na području Grčke, Albanije i južne Dalmacije. Zadnjih dvadesetak godina uočeno je značajno povećanje brojnosti čaglja, kako u jugoistočnoj Europi, tako i u istočnoj Hrvatskoj, ali smjer širenja populacije još nije pouzdano potvrđen. Istraživanjem je obrađeno 29 morfometrijskih mjera na 74 jedinke, adultne dobi: 16 iz istočne Srbije i 58 iz istočne Hrvatske. Jedinke su podijeljene u dvije starosne kategorije: 1-2 godine i stariji od 2 godine, odvojeno po spolovima. Svi podaci su obrađeni programskim paketom STATISTICA v. 8.0. Statistička značajnost između spolova dviju populacija nije utvrđena. Prosječna visina do grebena kod zrelih mužjaka iznosila je 50.75 cm (jedinke iz Hrvatske) i 47.14 (jedinke iz Srbije), te je statistički značajna (P<0, 05), dok kod odraslih ženki nije utvrđena statistički značajna razlika. Statistički značajna razlika utvrđena je između populacije mladih ženki (P<0, 01), pri čemu su ženske jedinke iz Hrvatske više. Prosječna ukupna dužina trupa je veća kod populacije čaglja iz Srbije i statistički je značajna (P<0, 05). Dužina lubanjskog dijela glave veća je kod zrelih mužjaka iz Srbije (P<0, 01), dok je kod mladih mužjaka veća u odnosu na mlade ženke (P<0, 01). Dužina prednje šape je statistički značajno veća kod čagljeva iz Hrvatske (P<0, 01). Za pretpostaviti je da se radi o genetski istoj populaciji čagljeva jer su razlike u građi tijela neznatne, nastale primarno djelovanjem vanjskih paragenetskih čimbenika, npr. hranidba čagljeva zbog različite dostupnosti i različite kvalitete konzumirane hrane.

mjerenje ; čagalj ; Hrvatska

nije evidentirano