hrvatski

Modernost pedagoške koncepcije Marie Montessori

U zadnjim desetljećima sve veći broj znanstvenika i pedagoga praktičara pokazuje interes za Montessori pedagogiju, provjerava je u praksi i argumentira da se radi o modernoj, vremenu primjerenoj pedagogiji koja odgovara na razvojne potrebe suvremen djece i mladih. Brojna istraživanja pokazuju da djeca iz Montessori škola u usporedbi s djecom iz standardnih škola pokazuju bolju motivaciju za učenje, višestruke interese, samostalnost i pozitivan odnos prema učenju i veću odgovornost prema zajednici. Istraživanja neuroznanosti i razvojne psihologije potvrđuju postavke Montessori pedagogije o individualnom planu razvoja, koji prolazi određene stupnjeve (senzibilna razdoblja, prozori učenja) te o potrebi didaktički oblikovane okoline kao pomoći u individualnom razvoju. Zahtjev za slobodom, samostalnosti i samoaktivnosti Montessori je, za razliku od emancipatorske pedagogije i sociokonstruktivizma, postavila u okvire razvojne i moralne slobode i jasno definirala uvjete slobode i pretpostavke samostalnosti djeteta. Sloboda shvaćena kao izgradnja kompetencija za djelovanje – cilj je ali i put koji dijete prolazi u svome razvoju i na kojemu treba sigurnost, zaštićenost, praćenje i pomoć odraslih. Modernost Montessori pedagogije treba tražiti u znanstveno utemeljenoj psihologiji razvoja, u pedagoški oblikovanoj ponudi učenja i u pedagoškom etosu odgajatelja.

senzibilna razdoblja; didaktički oblikovana okolina; slobodni izbor; razvojna i moralna sloboda; etos odgajatelja

nije evidentirano