hrvatski

Od nepriznavanja do ostvarivanja manjinskih prava: Hrvati u Srbiji nakon 2000. godine

Raspadom SFRJ, kao nekadašnji konstitutivni narod, Hrvati u Republici Srbiji (SRJ) sve do 2002. nisu imali priznat status manjinske nacionalne zajednice. Sukladno tomu nisu uţivali ili im je bilo oteţano uţivanje prava iz podruĉja kolektivnih prava: pravo na upotrebu svog jezika i pisma, pravo na obrazovanje na materinjem jeziku, pravo na informiranje na materinjem jeziku, te pravo na izraţavanje nacionalne kulture. Liberalizacijom i demokratizacijom srpskog društva nakon 2000. godine stvara se povoljnija društvena klima te se stvaraju osnove za ostvarivanje manjinskih prava i izgradnju nacionalno-manjinske infrastrukture. Nakon pravnog reguliranja manjinskog statusa hrvatska zajednica u Srbiji nailazila je najviše na poteškoće oko implementiranja proklamiranog, napose u obrazovanju. Inicijativa za izravno parlamentarno zastupstvo Hrvata u skupštini Srbije je neriješena dok je sudjelovanje Hrvata u drţavnim i javnim sluţbama daleko ispod njihove zastupljenosti u ukupnoj populaciji. Odnose izmeĊu dvaju drţava i nadalje opterećuje tzv. bunjevaĉko pitanje. MeĊutim, ukupni hrvatsko-srpski odnosi, koji se u mnogome reflektiraju na poloţaj Hrvata u Srbiji, su u uzlaznoj putanji i za oĉekivati je postupno rješavanje ovih i drugih neriješenih pitanja. Rad završava kratkom listom preporuka, poglavito usredotoĉenih na poboljšanje u primjeni zajamĉenih manjinskih prava.

Hrvati; Srbija; manjinska prava

nije evidentirano