hrvatski

Brian Graham, G. J. Ashworth, J. E. Tunbridge (2000): A Geography of Heritage: Power, Culture and Economy ; Arnold, London

«A Geography of Heritage» B. Grahama, G. J. Ashwortha i J. E. Tunbridgea predstavlja prvi sveobuhvatni pokušaj proučavanja kulturne baštine s aspekta suvremene socijalne (kulturne) geografije pa već samom tom činjenicom ovo djelo zaslužuje našu pažnju. Glavne teme obrađene u ovom djelu mogle bi se svrstati u tri osnovne skupine 1) raznolikost korištenja i potrošnje kulturne baštine kao višenamjenskog kulturnog i ekonomskog resursa, 2) konflikti proizašli iz raznolikosti korištenja kulturne baštine, odnosno njezine višestruke funkcije, te 3) povezanost kulturne baštine i (nacionalnog) identiteta. Knjiga se sastoji od uvodnih razmatranja, četitri glavna poglavlja, podijeljena u potpoglavlja, zaključka te popisa literature i indeksa pojmova. Na kraju svakog potpoglavlja nalaze se zaključna razmatranja što uvelike čitatelju olakšava razmatranje iznesene kompleksne problematike. Uz primjereno razrađen teorijski okvir, problematika dvaju naizgled suprotnih pristupa kulturnoj baštini («kulturni» i ekonomski) objašnjena je na brojnim primjerima (case studies) od globalne do lokalne razine. «Geografija baštine» objašnjena je i istražena s multidisciplinarnog stajališta zalazeći u područja poput: identiteta, nacionalizma, multikulturalnosti, turizma te uloge baštine u ekonomskom razvoju nekog područja. Kompleksnost materije u potpunosti opravdava ovakav pristup i nemoguće ju je sagledati bez stavljanja u širi okvir. U uvodu knjige (Introduction: heritage and geography) autori definiraju temeljne pojmove između kojih svakako treba istaknuti definiranje tri dimenzije kulturne baštine koje ulaze u domenu interesa geografije. To su: lokacija (location), prostorni razmještaj (distibution) i dimenzija, odnosno značenje ili razina (scale). Uz lokaciju kulturne baštine nameću se standardna geografska pitanja «gdje je što», «zašto je tamo smješteno» i «kakav je utjecaj toga u prostoru». Povezano s prostornim razmještajem baštine, glavni zadatak geografije je objasniti distribuciju pojave, a s dimenzijom (značenjem) kulturne baštine utvrditi njezino značenje na lokalnoj, regionalnoj, nacionalnoj i globalnoj razini. U prvom poglavlju (The context) iznesen je konceptualni uvod te su prikazani pristupi geografskog proučavanja kulturne baštine korišteni u sljedećim poglavljima. Ukratko je objašnjena važnost porijekla baštine, te je predstavljena općenita skica multifunkcionalnosti kulturne baštine. Također je istaknut dualizam u pristupima (ekonomski, konzervacijski) kulturnoj baštini iz kojeg i proistječe i glavni «konflikt» u definiranju njezine funkcije ovisno od slučaja do slučaja. Naglašava se nužnost koordinacije tih dvaju pristupa s ciljem optimalne valorizacije baštine, budući da zanimarivanjem ekonomske funkcije baštine često dolazi do pomanjkanja sredstava za njezino odražavanje, čime se negativno utječe i na tzv. spomeničku funkciju baštine. S druge strane prenaglašavanjem važnosti ekonomske funkcije, odnosno eksploatatorskim stavom prema kulturnoj baštini, neminovno dolazi do njezinog ruiniranja te pada spomeničke vrijednosti sa širokim posljedicama. Drugo poglavlje, (Heritage and the cultural realm: its social and political uses), kao što se i iz njegova naslova vidi, govori o društvenom i političkom aspektu kulturne baštine s osobitim naglaskom na međuodnos baštine i identiteta. Ističe se uska povezanost društvene i političke funkcije baštine što je i razlog njihova zajedničkog sagledavanja. Nadalje, razmatraju se osnovne poveznice između baštine, moći i identiteta te se iznose različite definicije baštine ovisno o kutu gledanja. Posebno je naglašena važnost modernističkih pristupa u definiranju baštine s prevlašću nacionalizma kao ključne odrednice. Prikazana su i polazišta postmodernističkih teorija u objašnjavanju multikulturnog, globalnog društva na mnogobrojnim primjerima. Ekonomski pristupi kulturnoj baštini (The economic uses of heritage) obrađeni u trećem poglavlju knjige jače zadiru u sferu ekonomskog i prostornog planiranja, te se time funkcijama kulturne baštine daje i prostorna (geografska) dimenzija. Ovdje se, između ostalog, razrađuje obostrani odnos ekonomije i kulturne baštine. Baština se promatra kao dio ekonomskih sustava, te kao faktor lokacije ekonomskih djelatnosti. Poseban naglasak stavljen je na baštinu kao privlačni faktor, presudan za razvoj ekspandirajućeg kulturnog turizma. U posljednjem potpoglavlju trećeg poglavlja predstavljena je uloga kulturne baštine u prostornom (urbanom) planiranju, prvo kroz teorijske modele, a zatim na nekoliko primjera iz različitih dijelova svijeta (Newfounland, Santa Fe (New Mexico), Dublin, Groningen). Može se uočiti i velika aplikativna vrijednost spoznaja iz ovog poglavlja u planiranju kulturnog turizma i u našoj zemlji. Završno, četvrto poglavlje ovog djela govori o dimenzijama, tj. značenju kulturne baštine (Heritage and scale). Redoslijed analize značenja kulturne baštine možda naoko djeluje nelogičan (autori su najprije analizirali nacionalnu razinu, a potom lokalnu, kontinentalnu i naposlijetku globalnu), ali treba imati na umu da je kulturna baština bila i jest nosilac prvenstveno nacionalnog identiteta. Četvrto poglavlje je svojevrstan nastavak trećeg, te se nastavlja razrada odnosa u trokutu čovjek – baština – prostor, ali za razliku od trećeg poglavlja sada u prvi plan ulazi prostor (umjesto funkcija) što knjizi daje geografsko obilježje. Uloga baštine u prostoru analizirana na svim ranije navedenim razinama potkrijepljena je mnogobrojnim primjerima karakterističniom za svaku razinu promatranja. Na kraju poglavlja istaknuta je činjenica stvaranja globalne, svjetske baštine kao elementa sveprisutne globalizacije, te je komentirana uloga UNESCO-ve liste svjetske kulturne baštine u stvaranju unificiranih vrijednosti - pozitivne i negativne posljedice nezaustavljivog procesa. U zaključku knjige autori ističu da «geografija baštine» predstavlja novo područje geografskog istraživanja nastalo kombinacijom kulturne, političke i ekonomske (turističke) geografije. Navode se prednosti, ali i ograničenja tako definirane discipline, koja, iako je našoj čitalačkoj publici poprilično strana, može potaknuti na razmišljanje o novim evolutivnim pomacima u suvremenoj geografiji. Upravo zato držim da bilo korisno upoznati se s ovim, svakako zanimljivim i primjenjivim djelom, pionirskim radom o kulturnoj baštini kao dijelu objekta istraživanja geografije.

geography of heritage

nije evidentirano