hrvatski

Antipedagogija i suvremeni koncepti odgoja

Odgoj kao središnja tema odgojnih znanosti ne prestaje zaokupljati mnoge pedagoge iz različitih kulturnih okruženja. Pokušava ga se sagledavati s puno strana kako bi se doprelo do njegove biti, maksimalno ga istražilo i unaprijedilo. Tome želi doprinijeti i ovaj prilog u kojem se najprije razmatra antipedagogija kroz njena bitna određenja, a onda predstavljaju i kritički analiziraju tri suvremena pristupa odgoju: pedagoški optimizam, pedagoški pesimizam, pedagoški interakcionizam/realizam, ali se govori i o individualnoj odgovornosti odgajanika kao i o nekim važnim odgojnim agensima. Na pedagoški optimizam i pedagoški pesimizam se gleda kao na dvije ekstremne pozicije koje je teško znanstveno braniti pa stoga vjerojatno imaju manje svijetlu budućnost, dok se pedagoški interakcionizam/realizam vidi kao realnije shvaćanje odgoja koje u sebi nosi elemente realnog pedagoškog optimizma i kritičnog pedagoškog pesimizma sa znatno većim brojem pristalica istraživanja odgojne djelatnosti pa stoga i sa izvjesnijom budućnošću. Pritom se ni u kojem slučaju ne želi ispustiti iz vida središnje obilježje odgajanika kao subjekta odgoja, naime, njegovu slobodu koja bez obzira na kvalitetu odgojne ponude može dovesti u pitanje odgojni proces pa samim tim i učinak odgojnoga nastojanja. U svemu tome nije se htjelo zaobići odgojne agense, njihovu međusobnu interakciju i komunikaciju kao i neke druge važne odgojne teme koje uvelike zaokupljaju istraživačku kreativnost suvremenih promicatelja odgojnih znanosti.

antipedagogija; pedagoški optimizam; pedagoški pesimizam; pedagoški interakcionizam /realizam; pedagoški agensi

nije evidentirano