hrvatski

Sufiksalne imeničke izvedenice u Voltićevu Ričoslovniku (tvorba sufiksima -(a)c, -l(a)c, -telj i -v(a)c)

U radu se analiziraju imeničke izvedenice nastale sufiksalnom tvorbom, konkretno sufiksima -(a)c, - l(a)c, -telj i -v(a)c, u Voltićevu Ričoslovniku iliričkoga, italijanskoga i nimačkoga jezika (Beč 1803.). Sufiksalna je tvorba najplodniji tvorbeni način u imenica, što potvrđuje i Voltićev korpus. Velik je broj tih izvedenica star i očekivan te ih je Voltić preuzeo iz jezika kao gotove tvorbe, ali su mu poslužile i kao model za stvaranje novotvorenica. Upravo su takve tvorbe posebice predmet interesa ovoga rada. Posebna je pozornost posvećena raščlambi neuobičajenih izvedenica, tj. situacijama u kojima određene tipične sufikse nalazimo u posebnim ostvarajima, odnosno onim tvorbama koje su neobične zbog značenja koje ima izvedenica. Također se ukazuje i na izvedenice nastale prilagođivanjem stranoga modela, prije svega talijanskoga i njemačkoga. Analizirani se primjeri određuju prema potvrđenosti, prije svega u odnosu na potvrde u Rječniku hrvatskoga ili srpskoga jezika JAZU.

Josip Voltić; Ričoslovnik (vocabolario – wörterbuch) iliričkoga; italijanskoga i nimačkoga jezika; tvorba riječi; sufiksi -(a)c; -l(a)c; -telj i -v(a)c

nije evidentirano