hrvatski

Kršćanski identitet i obitelj

Hrvatsko društvo označeno je raširenom i tradicijski ukorijenjenom religioznošću i to oko 90% pripadnošću kršćanskoj vjeri. U tom je smislu Hrvatska jedna od rijetkih zemalja Europe s tako visokim postotkom onih koji se izjašnjavaju religioznima ili vjernicima. Iako je vidljiva činjenica da je tvrdnja o osobnoj religioznosti i vjerskoj opredijeljenosti daleko veća od usvajanje religioznih vrjednota i osobnoga življenja vjere, ipak se može s određenom sigurnošću zaključiti da religioznost i vjera utječu na svakodnevni život i poimanje vrijednosti uopće. Tako je i s obzirom na poimanje vrijednosti braka i obitelji. Iz pojedinih je istraživanja vidljivo da je brak u Hrvatskoj relativno stabilan i da je kao osnovna stanica društva visoko vrjednovan. Statistički podatci pokazuju da se u Hrvatskoj na tisuću sklopljenih brakova u prosjeku rastavlja svaki pet brak, s tendencijom prema svakom četvrtom. Iako je pri tomu riječ o zabrinjavajućih 20-25% rastava brakova, ipak je ta stopa divorcijaliteta (broj rastavljenih na tisuću sklopljenih brakova) u Hrvatskoj, u usporedbi s drugim europskim zemljama, relativno niska. S druge strane činjenica je da se zaručnici i dalje u velikom broju žele crkveno vjenčati, odnosno da traže obred crkvenoga vjenčanja. Uz to roditelji traže i druge inicijacijske obrede za svoju djecu te se takvo sudjelovanje u crkvenom životu, potražnjom i izvršavanjem crkvenih obreda, ništa bitno ne umanjuje. Budući da se, posebice u zadnjem desetljeću, povećava broj rastava brakova i samim tim razdvajanja obitelji, te je uočljiva i činjenica smanjivanja broja rođenja odnosno novorođenih, nameće se pitanje pojavljuju li se sve te pojave kao posljedice umanjenja kvalitete religioznosti i vjere, odnosno površnoga življenja vjere na način traženja i izvršavanja obreda? Temeljna pretpostavka: kvalitetnija vjera – kvalitetnija obitelj Držimo da religioznost i vjera utječu na brak i obitelj u Hrvatskoj i na dinamiku njihova razvoja. Pri tomu valja uzeti u obzir činjenicu graduirane religioznosti, odnosno slojevitoga življenja kršćanske vjere: s jedne strane tradicijsko održavanje obreda, ali bez svih moralnih zahtjevnosti koje iz tog proizlaze, a s druge strane ono iskreno življenje vjere koje je u skladu s aktualnim naučavanjem Crkve. Isto tako valja uvažiti i različite aspekte življenja u gradskim sredinama, gdje se vlastita religioznost i vjera živi bez neke društvene kontrole, te u seoskim sredinama gdje na to bitno utječe društvena kontrola koja je ondje još uvijek dosta naglašena. U skladu sa svim tim faktorima i primjereno njima, religioznost i vjera utječu na bračno-obiteljski život u Hrvatskoj. Budući da religioznost i vjera svakako utječu i na poimanje i življenje bračno-obiteljskoga života, u svojemu smo istraživanju pretpostavili da bi kvalitetnije življenje vlastite religioznosti ili poosobljenje kršćanske vjere bitno utjecalo na pristajanje uz tradicionalne vrijednosti, odnosno na ozbiljnije poimanje braka i stabilnost suvremenoga braka, na broj željene djece u obitelji i na kvalitetu njihova odgoja, na poštivanje začetoga života, na poboljšanje kvalitete obiteljskoga života i potpuno odbacivanje nasilja u obitelji. Kvalitetnije življena religioznost ili kršćanska vjera uvelike bi utjecala na spremnost usvajanja napuštene djece kod onih bračnih parova koji ne mogu imati vlastitu djecu. Na taj se način ne bi uvijek nužno posezalo za umjetnom oplodnjom kao jedinim preostalim načinom da se ima djecu. Pretpostavljamo ujedno da bi uza sve to porasla i kvaliteta suživota u više generacijskim obiteljima, te spremnost prihvaćanja i brige za stare i nemoćne roditelje, odnosno bake i djedove. Što smo željeli ovim projektom? Svrha je istraživanja bila upoznati stanje religioznosti i vjere ljudi u Hrvatskoj. Hrvatsko društvo, kako pokazuju popisi stanovništva i mnogobrojna socio-religijska istraživanja, vrlo je religiozno i vjerski izrijekom opredijeljeno. U isto vrijeme činjenica je da su religioznost i vjera – iako graduirano – ipak varijable koje su hrvatskomu čovjeku važne i koje zasigurno kao takve bitno utječu kako na poimanje tako i na življenje braka i obitelji . Upravo ta relacija, taj odnos, nije u nas još dovoljno istražen. Projektom se željelo istražiti utječe li i u kolikoj mjeri religioznost i vjera na shvaćanje i na življenje braka, odnosno na obitelj, kao i na usvajanje vrijednosti koje su s tim usko povezane, a koje su već opisane u opisu pretpostavke (hipoteze) ovoga znanstvenog projekta. Isto tako se nametnulo i pitanje utječe li i u kolikoj mjeri na kvalitetu bračno-obiteljskoga života tzv. 'izborna' religioznost, odnosno ona koja uzima samo neke dijelove iz vjerskoga vrijednosnog sustava? Također nas je zanimalo utječe li i kako nezrela i površna religioznost i površno življena vjera na brak i obitelj? Cilj istraživanja može se označiti činjenicom da je s jedne strane obitelj najvažnije institucija kako za društvo tako i za Crkvu. U tom se pogledu, kao vrlo važna, nameću neka pitanja: koji je odnos društva, odnosno Crkve, spram obitelji i u kojemu pravcu usmjeruju obitelj? Činjenica je da se patrijarhalni model obitelji raspao. Trebalo bi doći do spoznaje e li na pomolu stvaranje nekog novoga modela braka i obitelji u Hrvatskoj? Koje je mjesto religioznosti i vjere u promijenjenim odnosima i modelima naspram braka i obitelji, i utječu li uopće na njihov razvoj? Utječe li i kakva religioznost/vjera na stabilnost i kvalitetu braka i obitelji? Utječe li i koliko te kakva religioznost/vjera na smanjenje nasilja u obitelji? Utječe li i kako i kakva religioznost/vjera na odgoj i na broj djece u obitelji? Cilj je istraživanja bio, dakle, traženje što adekvatnijih odgovora upravo na ta i slična pitanja, kao i davanje smjernica za crkveno (pastoralno) djelovanje za brak i obitelj i s brakovima i obiteljima u Hrvatskoj. Rezultati istraživanja U ovom Zborniku obrađujemo u 12 studija rezultate istraživanja koji se odnose na temu bitnih vrjednota za uspješan brak, ponašanje sa spolnošću prije braka, kako i koliko pohađanje mise utječe na brak i obitelj, zatim kompleksnu temu stavova o rastavi braka, ponašanje prema začeću i poštivanje začetoga djeteta, odgovornom roditeljstvu, odgoju u obitelji te o aktualnoj demografskoj situaciji i kako na nju utječu neke vrjednote i društvene okolnosti. Vrlo brzo se nametnula potreba studije o vjerskom identitetu, ovdje kršćanskomu, katoličkomu, da bismo imali više instrumenata za prosuđivanje. Jednostavno se pokazalo da nam kontingent „uvjerenih vjernika“, „redovnih praktikanata“, kako ih se već naziva u pojedinim tipologijama, nije homogen, kako se za tu skupinu obično pretpostavlja u analizama i promišljanja. Unutar jezgre vjerničke populacije imamo veoma raznorodne skupine koje sežu od tradicionalista koji na misu idu iz običaja, kulturnoga identiteta, preko vjernika koji u prvi plan ipak stavljaju ovaj vjerski moment pa do raznih grupa karizmatika koji su svijet religioznosti za sebe. Klasični instrumenti koji se koriste, odnosno koje smo dosad koristili u socio-religijskim istraživanja, nisu dovoljno osjetljivi da bi mogli registrirati te fine razlike koje međutim mogu biti ključne u konstrukciji vjerskoga i građanskoga identiteta pojedinaca. Jedan od, mogli bismo to tako reći, „nus-produkata“ ovoga projekta jest spoznaja da je potrebno redizajnirati naše instrumente i promisliti kako doći do nijansiranijeg uvida u dinamiku religioznosti upravo one skupine koja nam čini jezgru vjerničke populacije. U drugomu Zborniku valjalo bi obraditi preostale rezultate, temama kao što su: komunikacija u braku i obitelji, prakticiranje zajedništva u obitelji i stvaranje nove paradigme odgojnoga prostora, jer je očito da upravo u tomu današnja obitelj gubi, kultura dijaloga i stalno sučeljavanje vlastitih pogleda obaju supružnika, Biblija u kršćanskoj obitelj, tko su partneri, sugovornici i pomoćnici bračnim parovima u krizi, zašto crkveni djelatnici ne stoje dobro na ljestvici poželjnih sugovornika, kako to da je nevažno vjersko uvjerenje budućega supruga ili supruge? I još mnogo drugih tema. Primjena ovoga istraživanja Brak i obitelj u suvremenom društvu, ne samo hrvatskom, vrlo su važne teme, kojima se bave i za koje skrbe, kako državne i civilne ustanove, tako i sama Crkva. Rezultati ovoga istraživanja mogu zasigurno poslužiti u kreiranju što kvalitetnije obiteljske politike u društvu, jer se dobivaju informacije o stvarnom stanju kao i sugestije što bi bilo produktivno za budući bračno-obiteljski razvoj. Za crkveno-pastoralno djelovanje ponovno se valja naznačiti potreba sustavnosti, sveobuhvatnosti i solidarnosti u radu s obiteljima. U tom vidu i ovim se istraživanjem doprinosi stvaranju pravoga bračnog i obiteljskog pastorala, koji u konačnici mora biti pastoral s obiteljima kao izravnim subjektima tih procesa. Istraživanjem se isto tako može doći do korisnih ideja s obzirom na demografski razvoj u Hrvatskoj. Statistički podatci pokazuju da je stopa nataliteta u Hrvatskoj već duže vrijeme u stalnom opadanju i vrlo zabrinjavajuća. Podatci pokazuju i da se u Hrvatskoj od ukupnoga broja novorođenih u braku rađa više od 90% djece, i upravo ta činjenica neprijeporno stavlja brak i obitelj u središte i u pogledu budućih demografskih kretanja. Brak i obitelj imaju, dakle, stožerno mjesto i za hrvatsku demografsku budućnost. Vjerujemo da rezultati i ovoga istraživanja u mnogomu mogu doprinijeti svim nastojanjima za što pozitivnijim razvojem demografskih procesa u Hrvatskoj. Rezultati ovoga istraživanja određeni su doprinos i za cjelokupnu znanstvenu zajednicu, jer nude dodatno upotpunjenje nepostojećih rezultata s obzirom na odnos fenomena religioznosti i vjere s jedne strane, te bračnoga i obiteljskoga života s druge strane, kao i dosljedno ozbiljnoga uvažavanja te činjenice. Buduća istraživanja o braku i obitelji također bi trebala primjenjivati i druge metode, kako smo to napomenuli prethodno, u svezi s religioznošću, jer isključivo metoda zatvorenih i brojnih pitanja ne daje dovoljno jasnu sliku stvarnosti. Zato mislimo da bi za gotovo sve teme područja bračnoga i obiteljskoga života prikladnija bila metoda otvorenoga razgovora s ograničenom temom. Već se duže osjeća potreba za osnivanjem Hrvatskoga obiteljskog instituta kao znanstvene ustanove, koja bi okupila kvalitetne znanstvenike te tako trajno i sustavno istraživala i pratila područje bračno-obiteljskoga života i davala u tom smislu korisne podatke i usmjerenja društvu i Crkvi. Metodološke napomene uz istraživanje Istraživanje „Kršćanski identitet i kvaliteta bračnog i obiteljskog života“ provedeno je tijekom svibnja i lipnja 2008. godine na reprezentativnom uzorku od 1205 punoljetnih građana Republike Hrvatske koji su u braku ili su ranije bili u braku. Uzorak je konstruiran kao troetapni probabilistički uzorak, što znači da su naselja unutar regije, kućanstva unutar naselja, kao i ispitanici unutar kućanstva, odabrani slučajno. U svrhu povećanja mogućnosti zaključivanja na razini regija broj ispitanika u svim regijama bio je jednak (po 200 ispitanika). Realni udjeli regija matematički su usklađeni s parametrima populacije procesom ponderiranja. Navedeni broj ispitanika omogućuje zaključivanje na ciljnu populaciju uz maksimalnu pogrješku uzorka +/- 2, 8%. U obzir je uzeto šest regija: 1) Dalmacija (uključene županije: Zadarska, Šibensko-kninska, Splitsko-dalmatinska i Dubrovačko-neretvanska) ; 2) Lika, Pokuplje, Banovina (županije: Ličko-senjska, Karlovačka, Sisačko-moslavačka) ; 3) Istra i Primorje (županije: Istarska i Primorsko-goranska) ; 4) Zagreb i Zagrebačka županija ; 5) Sjeverna Hrvatska (županije: Krapinsko-zagorska, Međimurska, Varaždinska, Bjelovarsko-bilogorska, Koprivničko-križevačka) ; 6) Slavonija (županije: Virovitičko-podravska, Požeško-slavonska, Brodsko-posavska, Osječko-baranjska, Vukovarsko-srijemska). Anketiranje je vršeno u domovima ispitanika metodom ankete „licem u lice“. U kućanstvu je anketirana samo jedna osoba koja odgovara zahtjevu istraživanja, a to znači starija od 18 godina i ovisno o tomu je li ili nije bila u braku. Anketiranje je prosječno trajalo 40 minuta. Podatci u Zborniku obrađivani su statističkim paketom za obradu podataka SPSS 15.1. U obradi su korištene metode deskriptivne i inferencijalne statistike. Od metoda deskriptivne statistike korišteni su postotci, frekvencije, aritmetičke sredine, centralne vrijednosti, a od metoda inferencijalne statistike korišteni su hi kvadrat, analiza varijance, faktorska analiza i regresijska analiza. Šira čitalačka populacija najčešće se orijentira uz pomoć najopćenitijeg orijentira dobivenih rezultata, a to su postotci. Zbog toga ćemo dati nekoliko sugestija vezanih uz navođenje postotaka. Prije svega, postotci se mogu izračunati na dva legitimna načina: da se u obzir uzmu svi ispitanici koji su pitani, bez obzira jesu li svi odgovorili na neko pitanje, ili da se uzmu samo oni koji su odgovorili na neko pitanje. Iz raznih razloga neki ispitanici na neka pitanja ne odgovaraju: ili ih ne razumiju, ili misle da se ne odnose na njih ili drže da se ne bi smjela pitati… Svakako, u realnim društvenim istraživanjima imamo situacije u kojima svi ispitanici ne odgovaraju na sva pitanja. Tu se dakle otvara mogućnost da se u obradi podataka uzmu u obzir svi ispitanici ili samo oni koji su odgovorili na neko postavljeno pitanje. Razlike do kojih se dolazi u odabiru ovih dvaju modela u pravilu su statistički zanemarivi no svakako je riječ o različitim brojkama koje mogu zbuniti neupućena čitatelja. Koji će se model uzeti u obzir u obradi podataka, ovisi o samom istraživaču, naravi teme koja se obrađuje, samom pitanju. Ponekad su, s obzirom na temu i pitanje, upravo zanimljivi oni koji su odustali od pitanja pa se oni posebno fokusiraju, recimo u pitanjima koja problematiziraju političke teme. U drugom slučaju opet može biti da nas ti ne zanimaju, pa se uzimaju u obzir samo oni koji su odgovorili na pojedino pitanje. To je stvar procjene autora teksta. Ponekad isti autor može koristiti jedan način izračuna postotaka na jednom, a drugi na drugom pitanju. U zbornicima kakav je ovaj, u kojemu sudjeluje više autora, nužno dolazi do naznačenih odabira različitih izračuna postotaka koji rezultiraju različitim rezultatima za ista pitanja. Tu dakle nije riječ o različitim postotcima, još manje o pogrješkama, već je riječ o odabiru različitih modela izračuna postotaka. Vezano uz postotke valja naznačiti još jednu napomenu koju valja imati na umu kada se čitaju rezultati. Naime, postotci se mogu prezentirati tako da se rezultati daju na 1, 2 ili više decimala ili da se zaokružuju na cijele brojeve. Primjerice, 25, 7% zaokruži se na 26%, a 25, 4% na 25%. U društvenim mjerenjima ova zaokruživanja su uobičajena jer ne utječu na valjanost rezultata. No, kao i kod svih zaokruživanja, može doći do odstupanja u konačnom zbroju. Odnosno, može se dogoditi da konačni zbroj nije 100% nego 99% ili 101%. I tu je riječ o legitimnom procesu koji ne utječe na valjanost dobivenih rezultata. Ostale statističke modele i pokazatelje ne ćemo detaljnije obrazlagati, budući da su mnogo kompleksniji i nisu predmet fokusa šire čitalačke publike. Ovaj Zbornik skromni je naš doprinos aktualnom promišljanju tako složene stvarnosti braka i obitelji o kojima ovisi budućnost Hrvatske te se uklapa i u pohod pape Benedikta XVI. Hrvatskoj u lipnju 2011. godine, koji ima upravo temu obitelj, a označen je geslom 'Zajedno u Kristu'.

kršćanstvo; obitelj; identitet

nije evidentirano