hrvatski

Socijalna pravednost i privatizacija u hrvatskoj : sociopsihološki pogled

Glavna je svrha ovoga rada bila ta da se izvrši analiza dosadašnjeg procesa privatizacije u Hrvatskoj kao svojevrsnog oblika raspodjele resursa i dobara u određenom vremenu i prostoru, u kontekstu relevantnih sociopsiholoških teorija pravednosti. Posebna pozornost je usmjerena na načela prema kojima je vršena raspodjela, na percipirane skupine - izvršitelje raspodjele te na percipirane učinke i posljedice takove raspodjele resursa i dobara. Empirijski temelj analize je socijalna percepcija procesa privatizacije od strane hrvatskih građana u 1998. godini ( reprezentativnio uzorak ponoljetnog stanovništva Hrvatske, n =1001). Autor je došao do sljedećih zaključaka. Proces privatizacije u Hrvatskoj, u kontekstu općeg poimanja pravednosti od strane većine hrvatskih građana, njihovih očekivanja u pogledu primjene pravednog načela raspodjele, radi dobijanja pravednih vlasnika i ostvarivanja poželjnih učinaka privatizacije, izazvao je, s obzirom na primjenjena načela raspodjele, stvarne vlasnike i postignute učinke, njihovo opće nezadovoljstvo privatizacijom. Hrvatsko je građanstvo mišljenja da je privatizacija tekla po nepravednim načelima i polučila nepoželjne i nepravedne učinke. S obzirom na socioekonomski status u širem smislu, ovakvom mišljenju i stavovima najsklonija je populacija građana koju bi, prema kriterijima zapadnih demokracija, mogli tretirati kao srednji stalež (obrazovaniji, radno sposobniji, urbaniji, imućniji i obavješteniji dio populacije bez obzira na stranačka ili druga obilježja). Iz analize mišljenja i stavova hrvatskih građana o privatizaciji, u kontekstu navedenih načela raspodjele, jasno proizlazi da su građani očekivali raspodjelu prvenstveno i najbliže "načelu koje se temelji na jednakosti", a da je raspodjela najviše vršena prema "načelu koje se temelji na sudjelovanju i prinosu", uz napomenu da rezultati upućuju na zaključak, da su ocjenu o intezitetu sudjelovanja i prinosa, to jest zasluga donosili oni koji su percipirani kao najveći dobitnici u procesu privatizacije. Većina hrvatskih građana, a naročito populacija koja se može tretirati srednjim staležom, pri tome, izražava mišljenje i stavove da su najveći dobitnici u procesu privatizacije političko upravljačke strukture, bez obzira na stranačku operedjeljenost, formirane od naslijeđenih i novoformiranih struktura u tranzicijskom periodu od socijalizma ka kapitalizmu. Kao najveće gubitnike većina građana, sukladno svom opredjeljenju za načelo jednakosti i solidarnosti, smatra poljoprivrednike, seljake, radnike, stručnjake, znanstvene i kulturne djelatnike. Socijalne posljedice primjene spomenutog načela kao prevladavajućeg, prema teorijama socijalne pravednosti , mogu se očekivati na individualno psihološkom planu (bijes, depresija, suicidalne tendencije, alkoholizam itd.) i na socijalnom planu (različiti oblici socijalnih pobuna i štrajkovi zaposlenih radnika privatiziranih i javnih poduzeća).

hrvatska privatizacija, socijalna pravednost, srednja klasa, privatizacijski dobitnici i gubitnici, sociopsihološke posljedice

nije evidentirano