hrvatski

Još o Đuki Begoviću

U članku se kreće od teze da je Đuka Begović po svojoj podvojenosti tipičan lik moderne. U njegovu djelovanju neprekidno se osjeća proturječje, “njihanje” između neba (u koje je stalno zagledan) i panonskoga blata (u koji je posve uronjen). Na jednoj je strani svijest o vlastitoj iznimnosti i izdvojenosti, koju mu je neprestano usađivao otac, a na drugoj nemogućnost da pobjegne od poroka i naslijeđene “gnjile krvi”. Đuka za sebe kaže da živi zlo hotimice, znajući da je upravo takav život zlo. Njegovo je ponašanje hirovito, lišeno bilo kakve svrhovitosti, društvene odgovornosti, konstruktivnosti. Takav tip likova koji posve svjesno, slobodnim odabirom, krše društvene kodekse i građanske dužnosti i vjerno slijede samo svoje vlastite principe Lubomir Doležel naziva deontičkim tuđincima (deontic alien).

Ivan Kozarac; proturječje; erotika; deontički stranac

nije evidentirano